Proslavu svoje nebeske zaštitnice svetkovinu Velike Gospe, Split je proslavio u nedjelju 15. kolovoza tradicionalnim obišašćem s Gospinom ikonom, od prvostolnice sv. Dujma do svetišta Gospe od Pojišana. Početak obišašća označili su zvuci s brodova u splitskoj luci te velika zvona splitske prvostolnice, koja od sedmoga stoljeća nosi naslov Uznesenja Marijina. Obišašće i euharistijsko slavlje u pojišanskomu svetištu, koje je također posvećeno Uznesenju Blažene Djevice Marije, uz suslavlje dvadesetak svećenika, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić. Nakon što je mješoviti zbor Gospe od Pojišana otpjevao ulaznu pjesmu, pozdravnu riječ pred više desetaka tisuća okupljenih vjernika izrekao je provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjak.

Pridruživši se pozdravima braći kapucinima čuvarima svetišta, nazočnim hodočasnicima iz domovine i inozemstva koji su se okupili u pojišanskom svetištu težaka i ribara te svima onima koji su bili spriječeni doći, nadbiskup Marin Barišić je kazao: "Marijino uznesenje, najdublje je povezano s Kristovim uskrsnućem. Na to nas podsjeća sveti Pavao: "Krist uskrsnu... prvina usnulih.. Prvina Krist, a zatim koji su Kristovi"(1Kor 15, 23). Nitko nije tako Kristov kao majka Marija. Štoviše, kao čovjek, Krist je sin Marijin. S Kristom i mi dijelimo zajedničku majku". 
Povijest štovanja Gospine ikone, koju su dalmatinski mornari prozvali "Zvizdom mora", veoma je bogata. Tradicija da se Gospina ikona u srebrenom prijestolju, koje su Splićani 1740. god. dali od svojih dragocjenosti izraditi te 1794. izradili i veličanstveni mramorni oltar, u jutarnjim satima na svetkovinu Velike Gospe prenese u prvostolnicu, čuva se još od srednjega vijeka. Tada bi se danima održavala bogoslužja pred njezinom slikom, koju povjesničari datiraju u četrnaesto stoljeće. Donosila se redovito u prvostolnicu, i tako su do današnjega dana povezana ta dva mjesta štovanja Velike Gospe, a slika ima dva svetišta, pojišansko i prvostolnicu. Tijekom povijesti je, u zavjetnim procesijama, na ramenima vjernika silazila u grad kad god su Split pogađale pošasti poput rata, bolesti, gladi ili suše. Splićani su nastojali svojoj Majci s Pojišana i Kraljici Splita prikazati sve javne i crkvene svečanosti. Mnogo su častili Gospinu sliku i poklanjali joj zavjetne darove od zlata i srebra, kao i načine i slike brodova, a to sve govori o vjeri naših pređa u Gospin zagovor i pomoć. U tom je surječju nadbiskup naglasio kako Gospina slika ima neprocjenjivu vrijednost. "Ona je duhovni dnevnik svih nas; ona je jedna kronika ne samo grada Splita, hrvatskoga naroda nego i brojnih obitelji i pojedinaca koji su se pred njom utjecali Majci u zagovor", istaknuo je.
Govoreći o pohodima života, od prvog plača do radosti i nade u beznadna i razočarana srca, mons. Barišić uz ostalo je naglasio: "Ovi svjedoci pohoda uvelike pridonose da naša Hrvatska ne bude i tužna i ružna. Dobro je što nam sve veći broj turista dolazi u pohode. Svi su oni zadivljeni ljepotom naše domovine. No, toliki prijatelji me često pitaju: Koliko vas Hrvata ima? Toliki prostori, a nenaseljeni. Zašto su vam polja neobrađena? Imate li dovoljno vode? Rado odgovorim da imamo obilato vode, a oni na to: e, pa onda, što vam je? Sva ova pitanja traže svoje razloge. Ja bih ovdje spomenuo onaj psihološko-sociološke naravi koji se nikako ne bi smjelo podcijeniti. U dobroj mjeri prazna i često isprazna Hrvatska je posljedica nedostatka pohoda, novih života i onih uobičajenih svakodnevnih". Prisjetimo se Elizabete, kazao je nadbiskup: "Rođenjem svog djeteta imala je razloga zašto i za koga živjeti. Je li moguće da se to i nama dogodi? Je li moguće da pohodi rađanja novih života i uobičajeni pohodi humanijih odnosa, osobito bližnjima u potrebi, pohode našu domovinu i donesu nam više radosti i nade? Vjerujem da je to moguće. Kako je ohrabrujuća vijest za sve nas kad čujemo da je u nekom gradu ili županiji povećan broj vjenčanja i da je veći broj rođenih nego umrlih. Vjerujem da u našoj sredini ima takvih svjedoka pohoda radosti i nade. Bilo bi poželjno da naše društvo i mediji još više uvaže i podrže svjedoke pohoda, vjesnike kulture života u našoj sredini. Ali, u hrvatskom društvu, put preobrazbe naših odnosa i obrađenosti naših polja traži još nešto: jednaki odmak od svih ideologija koje su ugrožavale dostojanstvo čovjeka i unosile društvene podjele te razarale putove pomirenja među ljudima. Ideologije podjela neprijatelj su života i naroda" - upozorio je nadbiskup te nastavio - "njihovi ideološki simboli i znakovlje koje nose neki ohrabreni manekeni i manekenke dobro pristaju opasnom Zmaju o kojemu nam govori knjiga Otkrivenja te nikako ne mogu biti simboli mira, ljubavi, dobrote i solidarnosti. Doista je krajnje vrijeme da nas istina pohodi i oslobodi zabluda prošlosti kako bismo na temeljima otkopane i oslobođene istine zajedno gradili našu budućnost, kulturu pohoda mira i pomirenja, a šikarom i trnjem zarasla polja zasijali i zasadili kulturom žitarica, voća i povrća. A da se ovo ostvari potrebno je ideologije i ideološka obilježja premjestiti s naših i iz naših glava u muzeje povijesti da bismo, oslobođeni tereta povijesti, zajedno gradili put pohoda istine, mira i blagoslovljene budućnosti. Zato Kristova crkva ne želi stati ni na jednu od ideoloških strana niti stajati sa strane već želi biti na putu istine Kristova evanđelja".
Svoju je propovijed nadbiskup Barišić zaključio riječima: "Gospe Velika, u nebo uznesena, daj da naš život na tlu Lijepe naše bude obogaćen iskrenim pohodima života. Neka nam oni otvaraju nove horizonte, nadahnjuju humanije odnose i bÇ”de nadu. Majko naša, Gospe od Pojišana, usmjeri naše ponekad umorne korake i nesigurne poglede onoj konačnoj slavi, Krista uskrsloga, Spasitelja i Gospodina našega."
Na kraju misnoga slavlja, koje je direktno prenosio TV Jadran, pojišanski župnik fra Miljenko Vrabec uputio je riječ zahvale svima koji su pridonijeli ljepoti slavlja, osobito nadbiskupu Barišiću, kapucinskom provincijalu, generalnom definitoru fra Juri Šarčeviću, članovima splitskoga Prvostolnog kaptola, svećenicima, redovnicima i redovnicama, predstavnicima gradskih vlasti na čelu s dogradonačelnikom Jurom Šundovom, predstavnicima županijske uprave, policije, HRM i vojske, te gradskih komunalnih službi; Hrvatskom katoličkom društvu medicinskih sestara i tehničara, predstavnicima crkvenih i svjetovnih medija, mladim vjernicima koji su u procesiji nosili sliku Pojišanske Gospe. Nakon završnoga blagoslova splitsko-makarskoga nadbiskupa cijeli je vjernički puk zapjevao himnu Lijepoj našoj, a potom i pjesmu Gospi "Zdravo Djevo", čime je dolično završeno i slavlje, koje je zajedno s procesijom duhovnim napomenama animirao don Ante Mateljan. Trodnevicu je u pojišanskom svetištu predvodio dr. Anto Barišić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U sklopu priprave za svetkovinu Velike Gospe u svetištu su upriličene glazbene večeri tj. koncerti klasične i moderne duhovne glazbe. Na 13 parnom baroknom leutu koncert je priredio kapucin fra Toni Mrzlečki, a koncert klasičnih djela za orgulje i klavir, J. S. Bacha, L.v. Beethovena, J. Haydna i drugih  održala je župljanka Ana Malovan, nadarena učenica O. Š. Pojišan. Koncert suvremene duhovne glazbe održao je poznati hrvatski glazbenik mr. Antonio Tkalec, a koncert klasične zborske duhovne glazbe priredio je župni zbor Gospe od Pojišana.