U trogirskoj katedrali koja nosi ime sv. Lovre proslavljen je 10. kolovoza ove godine blagdan istomenog sveca koji je zaštitnik trogirske župe i dekanta. Na početku slavlja nazočnima se obratio katedralni župnik i dekan Trogirskog dekanta don Pave Piplica te zaželio dobrodošlicu ocu nadbiskupu  i metropolitu dr. Marinu Barišiću, potom izdvojio glavna obilježja o sv. Lovri i trogirskoj katedrali koja nosi njegovo ime, naglasivši da se nalazimo na mjestu koje privlači ljepotom duge povijesti, mnoštva susreta kultura i pitanja koje pred nas stavlja prolaznost i vječnost te kako je sv. Lovre temelj Crve i u temeljima trogirske crkve i da je kršćanstvo u Trogiru od apostolskih izvora. Don Pave je uputio iskrene pozdrave ocu nadbiskupu i potom nazočnoj gospodi: saborskom zastupniku Vedranu Rožiću, županu Anti Sanderu, veleposlaniku RH u Njemačkoj Miru Kovaču, gradonačlniku Damiru Rilji i njegovim suradnicima, ravnatelju Konzervatorskog odjela Radovanu Bužančiću i pročelniku Miru Katiću, kao i svima nazočnima. Nadbiskup Barišić je predvodio misno slavlje uz koncelebraciju župnika i dekana don Pave Piplice, fra Ferde Jukića i svećenika trogirskog dekanata, uz pratnju katedralnog zbora.

U propovijedi nadbiskup Barišić je napomenuo kako Trogiranima i gostima koji se ovdje odmaraju puno znači ova katedrala i današnji svetac. Ta otvorenost transcendenciji je i ovaj hram koji je susret između neba i zemlje, susret Boga i čovjeka. Ova katedrala je počašćena svetim Lovrom i od samih njenih početaka ovdje je njegov  kult. Đakon Lovre je bio zadužen za siromahe, a to je današnji Caritas, on je čuvao crkveno blago. Ironično je prikazao svoje blago kao bolesne i siromahe, pri tom prikazavši istinu za koju je položio i svoj život. Doista, svaki čovjek u potrebi je najveće bogatstvo društva,  obitelji i Crkve, jer to je prisutnost samog Boga ovdje na Zemlji. Zato je Lovre s pravom ukazao na to blago i stoga je pogubljen na današnji dan 258. godine na groblju u Rimu. Na tom mjestu sagradio je car Konstantin baziliku koja se kroz povijest proširivala i obnavljala. Tako je Lovre pogubljen sa papom Sikstom i kolegama. Car se tu nije zaustavio, on je izdao dekret kojeg je uputio senatu, a u njemu je stajalo da se odmah poubija biskupe, svećenike i đakone, a imućnima se oduzimao posjed i morali su se odreći  vjere u Isusa Krista. Đakon Lovre je bio vjeran prema Bogu i čovjeku - imao je srce i dušu, bio je solidaran.  Motiv njegova djelovanja se nalazi u pročitanom evanđelju o pšeničnom zrnu gdje ono pavši u zemlju umire i donosi mnogostruki rod. Krv mučenika sjeme je novih kršćana. - Današnji mentalit ne razumi ovu logiku svetoga Lovre. Posrijedi je egoizam, a smisao života je u darivanju i ljubavi. Neka svi mi budemo svetoga Lovre štovatelji, ali i nasljedovatelji i neka se prepozna da smo Kristovi, zaključio je mons. Barišić.