Gost "Susreta s autorom" u Verbumovoj Knjižari sv. Frane u Splitu u utorak 23. veljače bio je mons. dr. sc. Drago Šimundža, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije, kulturni i znanstveni djelatnik, književni kritičar, povjesničar, analitičar i esejist, teološki pisac i publicist, prevoditelj i priređivač književnih i znanstvenih djela. Napisao je oko 1000 članaka, a autor je 12 knjiga. Tom prigodom mons. Šimundža se prisjetio svojih prvih literarnih početaka za koje kaže da sežu u ranu mladost. Taj impuls za književno stvaranje postojao je od početka, a s vremenom je samo nadograđivan i trajno ga je držao u povezanosti s pisanom riječi. Njegova prva objavljena knjiga je njegova magistarska radnja "Etički problemi u književnom djelu Alberta Camusa", potom slijede "Godina Velikog zavjeta. Spomen-knjiga" te "Čovjek društvo i Crkva". 1983. godine objavljuje knjigu "Problem Boga u suvremenoj književnosti" koja ukazuje na ono čime će se baviti u velikom broju svojih radova i knjiga, a što će na najbolji način biti objedinjeno u njegovoj velebnoj knjizi u 2 sveska "Bog u djelima hrvatskih pisaca", još zanimljivijeg podnaslova "Vjera i nevjera u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća".

Istraživajući tu tematiku došao je do zaključka kako su najveći hrvatski književnici 20. stoljeća, njih 26 među kojima su: S. S. Kranjčević, Matoš, Milan Begović, Nazor, Janko Polić Kamov, Ujević, Andrić, Krleža, Šimić, Sida Košutić, Cesarić, Tadijanović, Marinković, svaki na svoj način vodili bitku s (ne)vjerom i kako su u dubini svoga bića koje nužno odražava nazor na svijet duboko reflektirali o toj dimenziji što je na osobit način obilježilo hrvatsku  kulturnu baštinu kršćanskim duhom. U svom radu mnogo se bavio vrjednotama, cijele knjige posvećujući ljudskim vrjednotama ("Ljudske vrjednote i kršćansko poslanje"), ljubavi ("Civilizacija ljubavi"), slobodi ("Odgovorna sloboda")€¦ u čijoj aktualizaciji vidi napredak društva, osobito u onoj dimenziji odgoja i obrazovanja. U modernoj civilizaciji gubimo stabilizaciju, kultura više daje važnosti senzaciji nego razumskom pristupu i odgoju. Očekujem, naglasio je, da bi suvremena kultura mogla prikazati pozitivne likove koji bi mogli biti poticaj osobito mladima, ali i cijelome društvu jer primjeri privlače.

Osim književnoga rada, često se doticao i društvenoga angažmana o kojem i piše u knjigama "Čovjek društvo i Crkva" te "Crkva i demokracija", a i sam  je bio član različitih tijela poput Fonda za kulturu, Splitskog ljeta, upravnog vijeća Arheološkog muzeja u Splitu, Znanstveno-suradničkog vijeća Vlade RH u izradi strategije razvitka Hrvatske, Saborskog odbora za obilježavanje bleiburških žrtava€¦ Od stvaranja Hrvatske države obnašao je neke važne dužnosti koje su bile na izgradnju boljeg društva, a upitan smatra li da je moguća i potrebna participacija angažiranoga pojedinca u izgradnji civiliziranoga društva naglasio je da je to prijeko potrebno i da je svakako nužno organizirati se. Mons. Šimundža je pritom istaknuo, da iako su pojedinci ti koji u najvećoj mjeri nose društvene promjene, suvremeno društvo ipak nosi i neke nove zahtjeve, a organiziranje pojedinaca tj. nova udruženja su zasigurno jedan od njih ukoliko se pozitivno želi utjecati na kulturu, vlast, na promjene. Zanimljivo je da je mons. Šimundža 1991. godine osmislio i započeo crkvenu emisiju na Hrvatskom radiju pod nazivom "Vjera i život" koja se i danas emitira. Više godina bio je kolumnist u Slobodnoj Dalmaciji u kolumni "Misli vjere", ali i suradnik brojnih drugih časopisa i listova, njih 80-ak. Kaže kako su to bili znakovi vremena na koje je trebalo odgovoriti, pa i putem njih evangelizirati. Treba vjeru inkulturirati u suvremene forme i odnose, istaknuo je.

Za svoj rad dobio je više priznanja i nagrada među kojima zbornik "Na granicama riječi. Zbornik u čast mons. Drage Šimundže" 2005. godine u izdanju Crkve u svijetu, 2006. godine nagradu Slobodne Dalmacije "Don Frane Bulić" za znanost, 2002. nagradu Grada Splita, 1998. nagradu Splitsko-dalmatinske županije, a 1996. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Smatra da u svakom čovjeku treba poticati dobru ambiciju, a onaj tko želi uspjeti treba se znati suzdržati i žrtvovati. Na "Susretu s autorom", kojega je vodila Jelena Hrgović, istaknuo je kako mu je nedvojbeno najdraža knjiga "Biblija" za koju drži da ona mnogo odgovora može pružiti i vjerniku i nevjerniku. Međutim, dodao je kako je mnogo autora i knjiga koji su na svoj način utjecali na njega poput Tome Akvinskog, Augustina, Kanta, Camusa, pa i domaćih poput Rankovićeva "Kiklopa", Nazora ili nekih Krležinih djela. Mons. Šimundža kroz svoje knjige i gotovo tisuću članaka skoro da nema teme kojom se nije bavio, osobito onih esencijalno životnih, ukazujući na put nade, koja je realitet svijeta i života.

I ovom prigodom nazočnima je poručio kako i u ovom kriznom vremenu treba razmišljati o onome da ljudska povijest i čovječanstvo, unatoč svemu, uvijek idu naprijed i da je to pozitivni moment. Smatra da, ukoliko se ljudi ne budu predavali, nego budu optimistično gledali naprijed, prema boljem sutra da će ono tako prije i svanuti. On sam ističe kako ima vjere u čovjeka, i kako i svi ostali trebaju imati vjere u čovjeka koji je etičko biće i koji će naći svoj put.