Sedamdeset i peta godišnjica smrti uglednog hrvatskoga arheologa, konzervatora, povijesničara umjetnosti i svećenika don Frane Bulića svečano je obilježena 29. srpnja polaganjem vijenaca i molitvom pred njegovim grobom na Manastirinama u Saloni, na lokalitetu kojega je u većem dijelu upravo don Frane otkrio. Vijence pred grob don Frane Bulića položili su predstavnici splitskoga Arheološkog muzeja kojemu je jedno vrijeme i don Frane bio ravnatelj, potom predstavnici Grada Solina te Hrvatske katoličke zajednice MI iz Solina, a u molitvi za don Franu koju je predvodio nadbiskup u miru mons. Ante Jurić sudjelovali su i svećenici solinskih župa te su pjevali Pučki pivači iz Solina i Vranjica.

Na kraju ove svečanog trenutka prisjećanja na čovjeka koji je svojim arheološkim otkrićima dao veliki doprinos upoznavanju ranokršćanske i starohrvatske povijesti na području Dalmacije, njegov sumještanin, Vranjičanac, mons. Jurić kratko se obratio prisutnima pozvavši ih da nikada ne zaborave na veličinu don Bulićevog životnog djela. Ovakvi svijetli likovi, kreposni i karakterni kakav je bio don Frane uvijek bi trebali biti poticaj našim mladim naraštajima, a ne kojekakvi lažni idoli koji im se na razne načine nameću i podmeću - pozvao je mons. Jurić mlade da svoje životne uzore potraže u životima ljudi poput don Frane Bulića.
Don Frane Bulić, ugledni hrvatski arheolog, povjesničar, konzervator starina i povjesničar umjetnosti, rođen je 4. listopada 1846. godine u Vranjicu kraj Splita. Studij teologije polazio je u Zadru, a u Beču je završio studij klasične filologije i arheologije. Kao školovani arheolog postao je upraviteljem arheološkog muzeja u Splitu, a povjerena mu je i dužnost konzervatora nadležnog za očuvanje kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije. Bio je i politički aktivan. Biran je za zastupnika splitske općine u Dalmatinski sabor i za zastupnika Dalmacije u carevinskom vijeću u Beču, gdje se zalagao za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Iz političkog života se povukao u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nakon proglašenja šestosječanjske diktature kralja Aleksandra 1929. godine.

Svojim arheološkim otkrićima dao je najveći doprinos upoznavanju ranokršćanske i starohrvatske povijesti na području Dalmacije. Vodio je arheološka iskapanja na mnogim dalmatinskim mjestima, osobito u Solinu. Otkrio je baziliku u Manastirinama u kojoj su bili pokopani mučenici Venancije iz Valerijanova ili Aurelijanova doba te Dujam iz Dioklecijanova doba.1891. godine otkrio je u Rižinicama kraj Solina kameni ulomak s natpisom kneza Trpimira, a 1898. godine i znameniti sarkofag kraljice Jelene iz 976. godine. Bulić je sa suradnicima uspio sastaviti krhotine natpisa sa sarkofaga i odgonetnuti tekst koji povjesničari smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju genealogiju hrvatskih kraljeva. Za radova na Gospinom otoku u Solinu, Bulić je otkrio i temelje crkve Svete Marije i crkve Svetog Stjepana u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće.

U Splitu je 1894. godine don Frane Bulić osnovao društvo «Bihać» za proučavanje povijesti iz doba hrvatskih narodnih vladara. Svojim ugledom najviše je pridonio održavanju prvog svjetskog kongresa kršćanske arheologije u Splitu i Solinu 1894. godine. Bio je cijenjeni član brojnih domaćih i svjetskih akademija i arheoloških društava. Objavio je niz članaka i knjiga , a najznačajniji su: «Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz doba narodne hrvatske dinastije», «Palača cara Dioklecijana u Splitu», "Stopama hrvatskih narodnih vladara".