U organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, 16. listopada, otvoren je 31. međunarodni teološki simpozij na temu „Od Niceje do II. vatikanskog: vjera, vjeroispovijesti i vjerodostojnost Crkve“. Održavanje simpozija pripomogli su Splitsko-makarska nadbiskupija, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i Sveučilište u Splitu. Na simpoziju, koji se održao u Velikoj dvorani Centralnoga bogoslovnog sjemeništa, sudjelovalo je deset predavača: četiri inozemna, iz Italije, Libanona, Poljske i Bosne i Hercegovine te šest hrvatskih znanstvenika.

Na početku programa prisutnima se obratio doc. dr. sc. Domagoj Volarević, v. d. prodekana za znanost KBF-a u Splitu, koji je rekao da je smisao simpozija zajedničko promišljanje vjere na tragu prvih sabora, gdje su pastiri Crkve prepoznavali znakove vremena i zajedno tražili odgovor Evanđelja. Istaknuo je da i ovaj susret, premda nije sabor, može biti formativan ako posluži dubljem osluškivanju Riječi i vjerodostojnijem svjedočenju Evanđelja. Zatim je svoju pastirsku riječ uputio i veliki kancelar splitskog KBF-a splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić podsjetivši kako Crkva, od Niceje do Drugog vatikanskog sabora, neprestano traži načine kako ostati vjerna istini Evanđelja i tu istinu učiniti razumljivom čovjeku današnjice. Istaknuo je da se vjera lako može pretvoriti u puku formalnost ako ne postane svjedočena i životom potvrđena istina. Prisjetivši se misli pape Ivana XXIII. o potrebi da se „strese prašina sa stolice svetog Petra“, rekao je kako su ovakvi simpoziji potrebni upravo zato da se prepozna gdje je danas potrebno čistiti i obnavljati lice Crkve. „Hrabrost je danas govoriti o istini, ali još je veća hrabrost istinu živjeti“, poručio je nadbiskup te dodao da je vjera poziv na odgovornost, hrabrost i radost. Zaključio je željom da ovaj susret bude plodan prostor razmjene darova razuma i vjere, prošlosti i sadašnjosti, Crkve koja promišlja i Crkve koja sluša.

Potom se prisutnima obratio rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Dragan Ljutić koji je istaknuo da je simpozij dragocjen trenutak da se prepozna što vjera znači u suvremenom društvu te naglasio kako vjera pokreće i akademske procese, podsjetivši na uspjehe Sveučilišta i nove studijske programe koji su, kako je rekao, plod unutarnje motivacije za opće dobro. U ime Splitsko-dalmatinske županije govorio je župan Blaženko Boban, istaknuvši važnost ovakvih susreta koji, poput sabora u povijesti, bacaju „sjeme“ vjere u društvo te pozvao da se istina vjere i vrijednosti Crkve još snažnije unose u javni prostor kako bi, kako je rekao, „zrno padalo na plodno tlo“. Gradonačelnik Splita Tomislav Šuta naglasio je da su Crkva i vjera temelj moralnog djelovanja u društvu te izrazio spremnost Grada da surađuje i podrži ovakve inicijative, posebno u dijalogu s javnošću i medijima.

V. d. dekana KBF-a prof. dr. sc. Ivan Bodrožić u pozdravnom je govoru zahvalio predavačima i sudionicima na dolasku te istaknuo da je cilj simpozija produbljivati vjeru u svjetlu suvremenih izazova, kao što su to činili i crkveni sabori kada su nastojali govoriti jezikom svoga vremena, a ostati vjerni božanskoj istini. Naglasio je da teologija ima zadaću približiti sadržaje vjere bez banalizacije otajstva te izrazio želju da ovaj susret, u duhu zajedničkog traženja istine, pridonese vjerodostojnosti Crkve u današnjem društvu.

Nakon uvodnog dijela uslijedila je prva sesija kojom je moderirao dr. sc. Jerko Kolovrat, a otvorio ju je prof. dr. sc. Ivan Bodrožić predavanjem „Od mjesnih do općeg sabora i obratno“. U njemu je prikazao kako je od ranokršćanskih mjesnih sinoda sazrijevala svijest o zajedničkom razlučivanju vjere, što je kulminiralo Nicejskim saborom kao događajem univerzalnog crkvenog jedinstva i obrane pravovjerja. Naglasio je kako se sinodalnost ne može razumjeti bez iskustva zajedničke odgovornosti za jedinstvo vjere. Slijedilo je izlaganje prof. dr. sc. Marcina Wisockog „Od regula fidei do expositio fidei: značenje i razvoj crkvenih oblika ispovijedanja vjere u ranom kršćanstvu“. Wisocky je pratio razvoj najranijih sažetaka vjere, koji su izrasli iz potrebe jasnog definiranja identiteta kršćanske zajednice, sve do njihovog saborskog oblikovanja i trajnog autoriteta unutar Crkve. Istaknuo je kako formulacije vjere nisu nastajale u izoliranom teološkom promišljanju, nego u životnom iskustvu zajednice koja brani istinu Kristova otajstva. U trećem izlaganju Arhimandrit Fr. Barouyr Shernezian govorio je na temu Nicejsko vjerovanje u kršćanskoj liturgiji: povijesni temelji, liturgijska praksa i teološko izražavanje. Pokazao je kako je Nicejsko vjerovanje ušlo u samu strukturu bogoslužja kao zajednički čin ispovijedanja vjere te kako liturgijsko ponavljanje oblikuje crkveni identitet i ostaje granica pravovjerja, ali i živa, sabrana molitva naroda Božjega.

Nakon kratke stanke uslijedila je druga sesija kojom je moderirao mr. sc. Jure Ivić. Program se nastavio izlaganjem „Crkveni sabori kao poprišta političkih i religijskih sukoba u kasnoj antici“ dr. sc. Almudene Albe Lopez. Predavačica je prikazala kako su se u razdoblju između Niceje i Carigrada sabori pretvorili u arenu sukoba teoloških struja i carskih intervencija, pri čemu se obrana libertas Ecclesiae očitovala kroz ustrajnost u pravovjernom ispovijedanju vjere unatoč političkim pritiscima. Zatim je doc. dr. sc. Simona Segoloni u predavanju „Prenošenje vjere i sinodalni stil: sabori, Crkva i obitelj“ uspostavila paralelu između crkvene sinodalnosti i dinamike obiteljskog života, ukazujući na to da se vjera prenosi ne toliko deklarativno, koliko kroz iskustvo zajedništva, slušanja i međusobnog povjerenja – istim onim duhom kojim su oci Nicejskog sabora tražili jedinstvo vjere.