Misu je predvodio je župnik Župe Porođenja blažene Djevice Marije u Srinjinama don Tomislav Ćubelić, a suslavili su fra Božo Gulić, don Josip Dukić te svećenici iz župa cetinskog dekanata.

U propovijedi pred jamom don Tomislav je istaknuo: „Ljudi čija krv je davno probila tlo na kojem stojimo je čista i svježa. Bačeni samo zato što su voljeli svoj narod i svoju zemlju i svoj dom i točka. Ništa nisu tražili za sebe. Njihova žrtva traje, kao Kristova na Kalvariji. I svjedoči. Svjedoči krvlju i opominje nas da to poštujemo, cijenimo i po istini oblikujemo život. Ako to iznevjerimo poprskat će nas njihova pravedna krv. Oni su svjedoci istine o svom narodu. Bačeni u jamu. Prestrašno. Prejaka patnja i prevelika žrtva. Cijena previsoka. Mučiti ove ljude, izmišljati metode da patnja bude bolnija i bacat ih u jamu i uvesti šutnju, da nitko ne bi progovorio. No istina je neumoljiva. Ona je kao voda zatvorite je na jednom mjestu, ona prodre na drugom. Istina izvire iz Krista Isusa i ne da se ušutkati.“

Naglasio je važnost sebedarne ljubavi koja ih je odvela u mučeništvo. „Branitelji nisu išli pod tuđe zvijezde da pri njihovoj svjetlosti pronađemo svoje ime. Dali život, ništa nisu dobili, pamtimo to. Čuvajmo tu istinu. Ljudi mučeni i bačeni u jamu i branitelji su shvatili da se istina o narodu i državi nikako ne da razmijeniti u politički sitniš svakidašnjice. Zaslužuju našu molitvu i poštovanje i živi i mrtvi i ranjeni. Stvarali velebno djelo i hvala vam. Zahvaljujući njima, ljudima patnje i krvi Hrvatska nije ni pogažena, niti ponižena ni poražena i nije nestala, jest stvorena“, kazao je.

Pred kraj propovijedi don Tomislav se osvrnuo na današnju situaciju u domovini. „A mi? Dok je više mrtvih nego rođenih – narod i država nemaju budućnosti. Danas kruhoboraca puno, idealista malo. Opasno smo se izložili budućnosti nacije bez ljudi“, rekao je te citirao blaženog kardinala Stepinca: „Mnogo se, istina, govori o ljubavi prema narodu. Ali nerijetko govore o njoj već zato što koristi njihovu džepu. Drugi opet da pokriju razne prljavštine. Treći zato što su željni slave. No za uvjerenog čovjeka i katolika ljubav prema domovini nije predmet trgovine ni za novac ni za slavu, nego je ljubav prema domovini moralna i etička dužnost“ (29. ožujka 1938.).

Zaključujući propovijed, don Ćubelić je rekao: „Vjerujem da velika većina ljudi Hrvatske ipak voli ovu zemlju, od Hrvatske ne traže ništa, osim pravde i poštenja. Bože, kad si nam dao i pomogao da imamo svoju državu daj nam pomozi iznaći i rješenje. Ojačaj naše čovještvo. Izraele tvoja je propast u tebi — Hrvatska tvoja je propast u tebi! Plašim se ograničenih duhova kojima je sve jasno i koji govore s osmijehom na usnama i mržnjom u očima. Duhovni bijednici su najbrojniji u svim sustavima.“

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Župe sv. Ivana Krstitelja iz Graba i čitači.

Nakon mise, nad otvorom Markovića jame, molitvu za duše stradalih hrvatskih vojnika i civila izmolio je fra Božo Gulić. Vijence su položila izaslanstva Hrvatskog sabora, Splitsko-dalmatinske županije, grada Trilja, Imotskog i Ljubuškog, Počasnog bleiburškog voda te mnogih braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

Nakon bitke u Aržanu 27. i 28. svibnja 1944. godine, veća skupina hrvatskih vojnika i civila zarobljena je i odvedena do Markovića jame na Podima. Dva dana prije bitke u Aržanu započela je velika njemačka ofenziva u Bosni, tzv. desant na Drvar. U želji da rasterete navedenu bojišnicu i razvuku njemačke snage, partizani su otvorili frontu na Aržanu i tu počinili veliki zločin. Zločin na Podima bio je zapravo uvertira za Bleiburg i sve poslijeratne zločine.

U samu jamu bačena su 102 hrvatska mladića, aktivni pripadnici HOS-a. Još 37 mladića ubijeno je u okolici Aržana tih dana i pokopano na raznim lokacijama; većina njih bila je mobilizirana u HOS nekoliko dana prije, tako da nisu svi stigli niti zadužiti oružje. Zločin nad hrvatskim domobranima provela je X. dalmatinska (Cetinska brigada). Potpisnik naloga za likvidaciju bio je politički komesar brigade Mate Bilobrk, koji je kasnije postao general JNA i jedan od onih koji su dali suglasnost za likvidaciju Brune Bušića.

Žrtve su ekshumirane 1993. godine, a njihove kosti danas počivaju u spomen-kosturnici na groblju svetog Ivana Krstitelja na Dobranjama Imotskim.