Duhovna obnova za vjeroučitelje laike

U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije održana je u subotu 24. ožujka 2018. godine u nadbiskupijskom marijanskom svetištu Majke Božje Lurdske u Vepricu godišnja duhovna obnova za vjeroučitelje laike Splitsko-makarske nadbiskupije. Animator duhovne obnove bio je don Ante Rako, profesor kanonskog prava na KBF-u u Splitu i sudac na crkvenom interdijecezanskom sudu u Splitu. Don Ante nam je kroz duhovni nagovor, pokorničko bogoslužje i svetu misu uljepšao korizmu i uveo nas u Sveti tjedan, potaknuvši nas na razmatranje i ustrajnost svjedočkog života vjere.

Pod vedrim nebom, u prirodnoj oazi molitve i mira, na duhovnu obnovu okupilo se preko stotinu vjeroučitelja laika. U dvorani svetišta animator obnove započeo je duhovnim nagovorom ističući svima zorno iskustvo zaborava smisla i potrebe šutnje te tišine i posvećivanja vremena molitvi i meditaciji koje nas pripravljaju i uvode u odnos s Bogom. Tri napasti o kojima smo slušali na početku korizme, napasti proždrljivosti, oholosti i škrtosti, a o kojima govori i sv. Antun Padovanski, valja ponovno promisliti na kraju korizmenog vremena – istaknuo je don Ante. Sv. Antun donosi nam tri lijeka protiv tri navedene napasti: molitvu, post i djela milosrđa. „Jesmo li navedena tri duhovna lijeka do kraja iskoristili u svetom korizmenom vremenu? Jesmo li ostvarili potencijale duhovnog života?“ – upitao je voditelj obnove potičući prisutne vjeroučitelje na razmatranje.

Središnji dio duhovnog nagovora odnosio se na razumijevanje i aktualiziranje evanđeoskog teksta o Isusovoj kušnji u pustinji (Mt 4, 1-11), odnosno o tri napasti za naš duhovni život. Prva napast proždrljivosti grijeh je pada prvih ljudi zavedenih Sotoninom lukavošću. Kao i kod prvih ljudi, „tako i danas Sotona ima za cilj zamagliti naš vid, naše duhovne oči i našu svijest i savjest tako da ne vidimo ljepotu našeg poziva i autentičnog života vjere“ – naglasio je animator obnove. Kao što je Otac laži stavio Isusa u iskušenje pretvaranja kamena u kruh, tako smo i mi danas pod stalnom napašću da nas konzumeristički duh potpuno ne obuzme i tako uguši slobodu za Boga i druge. Isus, Sin Božji, ima što mu je potrebno i ne treba pretvarati kamenje u kruh dokazujući se drugome, Sotoni. Za razliku od Isusa mi nerijetko upadamo u napast i djelujemo sa sviješću i s ciljem da se drugome svidimo i dokažemo pod svaku cijenu. Navedeno don Ante povezuje s Isusovom mukom na Kalvariji kada odbija piti ponuđeni ocat sa žuči, kojim je mogao umrtviti bol, mogao je otkloniti svijest patnje na križu, ali Isus se nije želio lišiti svjesnosti za čovjeka. Time nas svojim primjerom uči i potiče da nastojimo trajno očuvati osjećaj za Boga.

Druga napast očekivanja danas je najmanje shvatljiva. Napašću Sotona vodi Isusa u Sveti grad na vrh Hrama i govori mu da se baci jer će ga, kako je pisano, anđeli nositi da se ne spotakne. Kao Isusa, tako u svakom vremenu Sotona napastuje one koji su puni milosti, nas vjernike, vjeroučitelje. „Sotona je fasciniran ljepotom i sjajem svetog jer želi preko Isusa vidjeti Boga. Sotona djeluje kroz područje svetoga. Ova nas napast poziva na preispitivanje vlastitog razmišljanja, intelekta, razumske komponente koju se nerijetko, svjesno ili nesvjesno, želi apsolutizirati i nametnuti nad vjerom kao jedinu stvarnost. Razumsko promišljanje uvijek pretpostavlja plan i očekivanja, a očekivanja postaju kavezi naše vlastite nesreće ako ih ne ostvarimo“ – istaknuo je don Ante. Često se naša očekivanja ne ostvare i svojim činima ne izazivamo očekivanu reakciju kod drugih ili očekivanja usmjeravamo isključivo na stjecanje materijalnih dobara. Isus nas svojim primjerom poziva da ne iskušavamo Boga koji je izvor svakog dobra za čovjeka. Napasti planiranja, frustracije zbog neostvarenih želja i očekivanja Isus stavlja u perspektivu poslušnosti po uzoru na svoju poslušnost do smrti na križu. Don Ante je okupljene pozvao na preispitivanje granica vlastite poslušnosti kako bi u duhu poslušnosti Bogu ostvarivali njegovu volju u svakodnevnici.

Treća duhovna napast u kojoj Sotona pokazuje i nudi Isusu sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu upozorava nas „na Sotoninu lukavost i moć kojom se zna uvući u naše živote, u naše srce i tako nas nuka na ostvarenje prolaznih i prividnih ciljeva koji nas nerijetko odvlače od Boga. Vrhunac Sotonina djelovanja pokazuje se u njegovom prikazivanju grijeha kao sjaja i moći i predstavljanja posjedovanja materijalnog kao moći ostvarivanja planiranih ciljeva.“ Sotona nudi Isusu sva kraljevstva ako mu se pokloni, ako mu iskaže vlast i prvenstvo kao onome za koga je spreman sve dati, potpuno mu se predati. Takvim činjenjem izručujemo sebe iz sigurnog zagrljaja Očeva krila i postajemo neosjetljivi za stvarnost Boga, za ljubav prema Bogu i drugima. Često računamo, kalkuliramo s Bogom, a Isus nas, na naizgled kraju svoga puta, na križu, spašava darujući nam se zauvijek i neopozivo. Poziva nas da svoj trud, planove i očekivanja ucijepimo u njegov križ, pouzdanjem u njega, u njegovu ljubav jer On, Krist trpeći pati i pateći ljubi za život svijeta. Sv. Majka Terezija iz Calcutte i sv. Josemaria Escriva isticali su da se vjernost odražava u našoj ustrajnosti. „Koliko sam ustrajan i vjeran Bogu u svetom korizmenom vremenu?“, i kako biti bliz Bogu – pojasnio je don Ante i time završio duhovni nagovor: „Udaljiti se od drugih u molitvi i šutnji, znači približiti se Bogu.“

U pokorničkom bogoslužju vjeroučitelji su imali priliku preispitati svoj odnos s Bogom, s drugima i samim sobom razmatrajući kako biti svet, kako živjeti svetost svakidašnjice i, nakon toga, sakramentom pomirenja pripraviti se na susret s Gospodinom u euharistijskom slavlju. Razmatrajući nad evanđeoskim tekstom svetog Ivana u kojem su židovski glavari izglasali Isusovu smrt (Iv 11, 45-56), don Ante je u homiliji aktualizirao evanđeosku poruku posvješćujući nam kako i mi nerijetko donosimo odluke za druge, dajemo savjete drugima, a često smo i sami prazni i nemamo zapravo što dati drugima. Poput velikog svećenika Kajfe koji je smatrao da u svemu ima pravo i koji je imao i najveću odgovornost zbog uloge koju je obnašao, don Ante je istaknuo da se i mi nerijetko zadovoljavamo zadržavanjem privida onog što činimo, održavajući samo izvanjskost, zbog drugih, poput Kajfe, zbog naroda, a često time šteteći sebi i drugima. Poput Kajfe koji je mislio da će svojom odlukom spasiti narod „i mi nekada uzimamo na sebe odluku za koju mislimo da spašava, nesvjesni pritom da spasenje ne dolazi od nas nego nam je darovano i da smo ga trajno potrebni. U traženju spasenja često izbjegavamo poziv na svetost. Bez ispovijedi i svete pričesti ne bismo bili svjesni svetosti svoga poslanja“ – naglasio je voditelj duhovne obnove. Trajno njegujući svetost života s pogledom na Krista raspetog i uskrslog don Ante nas je potaknuo na trajno zahvaljivanje Bogu za njegova djela spasenja i trajnu raspoloživost za donošenje Boga drugima. „Ima li većeg poslanja od navještaja Isusa Krista, od služenja otajstvu Krista?!“ – upitao je don Ante prisutne vjeroučitelje okupljene oko stola ljubavi i pomirenja. Na kraju euharistijskog slavlja u ime svih vjeroučitelja predstojnik Katehetskog ureda don Josip Periš zahvalio je voditelju duhovne obnove i pozvao vjeroučitelje na ustrajnost u ostvarivanju svetosti života.

Otajstvo križa iskustveno doživljeno pobožnošću križnog puta, prema meditacijama „Križni putu oca i majke“ autorice vjeroučiteljice Marine Šimić, koji su predmolili vjeroučitelji i vjeroučiteljice, nanovo nas je potaknuo na predanje života Kristu, na molitve za sve obitelji našeg hrvatskog naroda, za sve očeve i majke, na osmišljavanje naših trpljenja i patnji te je probudio nove obzore nade na, nerijetko, trnovitoj stazi života. Križni put nas trajno poziva da se zagledamo u Ljubav koja je Krist, na Ljubav koja je čvrsto i sigurno uporište na koje se možemo osloniti i osnažiti i koja, unatoč svim poteškoćama vjeroučiteljskog poziva i poslanja, postaje trajna Božja snaga za nas, za svjedočki život vjere, nade i ljubavi, za naše spasenje. S tim mislima radosni, okrjepljeni i osnaženi vjeroučitelji nastavljaju loviti srca božanskom Riječi.

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Priznanje ili pohvalu za svoj rad svatko voli čuti, ali kad to priznanje dolazi u obliku nagradnog izleta, onda je ...
U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije održana je u subotu 24. ožujka 2018. godine u ...
U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije održan je devetnaesti po redu međubiskupijski susret ...
Nadbiskupijska vjeronaučna olimpijada osnovnih škola i natjecanje iz vjeronauka srednjih škola za Splitsko-makarsku ...
U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i Agencije za odgoj za obrazovanje, u subotu, 3. ožujka ...
Međuškolska natjecanja iz vjeronauka za osnovnu školu u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji održana su 31. ...
Božićno primanje za ravnatelje osnovnih i srednjih škola te predškolskih ustanova kod splitsko-makarskog nadbiskupa ...
U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i splitske podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje, ...