U uvodu homilije mons. Banić prisjetio se vremena kada je u Makarskoj, u Župi sv. Marka, surađivao sa župnikom Bistrićem, kao i slavlja svoje mlade mise 1967. godine. „Bez obzira na to što se nakupilo godina, u srcu se osjeća jedna povezanost i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, te radost zajedništva u molitvi. Osim slavlja blagdana i mladih misa, trebali bismo slaviti i godišnjice braka, krštenja, a osobito krizme, kada se povezujemo s Bogom zavjetom da nikada nećemo biti odijeljeni od Njega“, pojasnio je mons. Banić.

Objasnio je kako se Gospa Karmelska slavi od 12. stoljeća na brdu Karmelu u Palestini, gdje je skupina pustinjaka slavila i molila Boga, osobito Blaženu Djevicu Mariju. Po njima je kasnije i nastao karmelski red. Kao što se Marija odazvala Božjem pozivu, iako ga nije u potpunosti razumjela, tako je i Crkva uvijek pozivana od Boga na službu. Kada je Bog pozvao Abrahama u nepoznato, nailazio je na velike poteškoće u vjeri – bilo je prigovora i sumnji u ispunjenje Božjih obećanja. Ipak, ostao je postojan u vjeri te je dobio potomstvo, a mi ga i danas slavimo, osobito zbog njegova potomka – Isusa Krista. U tom kontekstu mons. Banić prisjetio se i poziva upućenih Mojsiju i proroku Iliji.

Istaknuo je kako je zahvalan Bogu za svećenički poziv te, unatoč životnim poteškoćama, i dalje zahvaljuje što može naviještati Božju riječ.

„Puno puta vidimo kako mnogi oko nas pogaze obećanja koja su dali Bogu, no danas možemo pohvaliti roditelje koji su svoju djecu – ove momke i djevojke – odgojili u vjeri do kršćanske zrelosti. S pravom se mogu ponositi što su ih kršćanski oblikovali. Kada su apostoli primili sakrament zrelosti, ništa ih nije spriječilo da do kraja života svjedoče svoju vjeru – dapače, svi su podnijeli mučeništvo.“

U tom smislu, mons. Banić je čestitao krizmanicima na odluci da se svjesno opredijele za služenje Gospodinu.

„Izabrali su svoje kumove. Vjerujem da su to njihovi prijatelji, osvjedočeni kršćani – kako Crkva i traži – oni koji mogu svojim životom biti primjer, poticaj, a po potrebi i opomena, jer su krizmanici u dobi kada lako mogu skrenuti s pravoga puta. Zato je ovo veliki dan i značajan događaj, a svetkovina Gospe Karmelske odabrana je s razlogom – da nas ona svojom molitvom i primjerom zagovara kod Gospodina, da nikada ne skrenemo s pravoga puta. Bog koji je u vama započeo dobro djelo, neka ga i dovrši – neka uvijek ostanemo pravi kršćani koji svojim životom daju primjer drugima i potiču ih da vrše ono što Bog od nas traži.“

Na kraju misnog slavlja, župnik je zahvalio svima koji su pridonijeli veličini blagdanskog slavlja, prisjetivši se i teških vremena u povijesti, kada je 1951. godine jedna osoba nosila Gospin kip, a sljedeće godine to se činilo pod oružanom pratnjom. „Nije se čuvao samo kip, već snažna ljubav prema Bogorodici! Neka to bude zalog i vama krizmanicima za budućnost. Na vama ostaje sve – budite nasljedovatelji i svjedoci Božji."

Slavlje su uzveličali pučki pjevači i župni zbor kojim ravna prof. Marija (Maja) Jerković. Na orguljama je svirao prof. Marko Salavarda, a tijekom trodnevnice vodila je zbor prof. Jerković. Tijekom devetnice pjevao je župni zbor, a u trodnevnici su im se pridružili pučki pjevači pod vodstvom Miljenka Ćende. Večernju misu predvodio je vlč. Bistrić, koji je na kraju blagoslovio djecu.