Spomendan bl. Alojzija Stepinca proslavljen je u ponedjeljak, 10. veljače, u splitskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. Misu je predslavio katedralni župnik don Ante Mateljan, a koncelebrirao je kanonik prvostolnog kaptola don Marko Ćubelić. Liturgijsko pjevanje predvodio je prvostolni zbor sv. Dujma pod ravnanjem maestra don Šime Marovića, a uz orguljašku pratnju s. Mirte Škopljanac Mačine.

Don Antina propovijed bila je koncipirana kao pismo upućeno dragome blaženiku, kroz koje je vjernicima približio njegov život i poseban naglasak stavio na svetost njegove majke Barbare, koja je za njegov svećenički poziv molila pune 32 godine. Župnik je započeo pozivajući se na rečenicu iz Evanđelja: "Blago majci koja te je rodila!", koju je i bl. Alojzije sigurno puno puta čuo. Istaknuo je kako su se te riječi, izgovorene Isusu, na poseban način mogle odnositi i na Stepinca i njegovu majku, koja je u svojoj jednostavnosti, radu i molitvi bila oslonac obitelji i temelj duhovnoga rasta svoje djece.

Opisujući blaženikov rani život, don Ante je rekao kako je župnik na krštenju bl. Alojzija rekao: „Ovaj bi mali mogao biti svećenik“. Možda u šali, ali njegova majka Barbara to je upamtila i cijeli život postila i molila da Alojzije, ako je to uistinu Božja volja, postane svećenik. Također je govorio o odrastanju u Krašiću i činjenici da je bl. Alojzije bio bistrog uma i da je volio knjigu i učenje. Nakon završene osnovne škole otišao je u srednju školu u Zagreb gdje, budući da mu je otac, za ono vrijeme, bio bogat poljoprivrednik, upisuje agronomiju. Na tom je studiju proveo neko vrijeme, ali budući da ga nije ispunjavao odlučio se vratiti kući i prijavio se u sjemenište. No, njegov put prema svećeništvu bio je prekinut pozivom u vojsku tijekom Prvog svjetskog rata. Alojzije je bio poslan na frontu u Italiju gdje se suočio sa strahotama rata. Sigurno je tada srce majke Barbare patilo, pogotovo kada su joj javili da je Alojzije poginuo. Srećom, nakon mjesec dana Crveni je križ javio kako je ipak živ i nakon rata vraća se u domovinu te nakon nekog vremena počinje razmišljati o ženidbi. Iako je njegova zaručnica, učiteljica Marija Horvat, bila dobra i vrijedna mlada žena, bl. Alojzije u pismu kojim raskida zaruke govori joj da ne vidi svoj život s njome i u 26. godini života nastavlja svoj put prema svećeništvu.

Svoju mladu misu slavio je u 32. godini nakon završenoga studija i ređenja u Rimu, a već 1934. godine Pio XI. imenuje ga nadbiskupom koadjutorom, a nedugo zatim preuzima pastirsko vodstvo nad Zagrebačkom nadbiskupijom. Kroz godine Drugog svjetskog rata pomaže onima koji su bili progonjeni, a za vrijeme komunističke vlasti i progona ostaje vjeran Crkvi i narodu, usprkos optužbama i osudi koja ga odvodi u Lepoglavu. Nakon toga umire Stepinčeva majka Barbara, a nadbiskup je tu vijest u zatvor dobio tek nakon devet dana te sigurno Bogu zahvaljivao za svoju majku i molio za pokoj njezine duše slaveći misu zadušnicu. Zaključujući propovijed, don Ante se obratio majkama prisutnima u crkvi i kazao kako iza gotovo svakoga zvanja stoji majka moliteljica te dodao da danas imamo nasušnu potrebu ljudi poput bl. Alojzija i žena i majki poput Barbare. Na samom je kraju uputio molitvu bl. Alojziju te ga zamolio da „svojim zagovorom prati sve majke i njihovu djecu, i hrvatski narod i njegove pastire“ da se ne pogube u ovim čudnim vremenima, već da stignu u dom Očev i zagrljaj majke.

Tijekom čitavoga dana vjernicima je na čašćenje bio izložen relikvijar s moćima blaženika koji je blagoslovljen prošle godine u svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić.