Brojni vjernici neretvanskih župa nazočili su na slavlju blagdana Padra Pija u Bagaloviću u petak 23. rujna. Zbog nepredvidivih okolnosti, vlč. Ivan Urlić nije propovijedao, kako je bilo najavljeno, već župnik vlč. Damir Bistrić. Slavlje je počelo procesijom s kipom i relikvijama sv. Padra Pija.

Gledajući život sv. Padra Pija, volio bih da se sa svim životnim okolnostima stavimo u ono što je on živio – potpuno predanje Bogu, jer samo kada se potpuno predamo Bogu možemo doživjeti ono što se zove milost. Zato, koliko god nosili u svom životu poteškoća, volio bih da danas date svom Bogu. Ne postoji ni jedan  dio nas koji treba zadržati za sebe, ne postoji ni jedan dio nas koji zapravo nije ranjen, jer svaki put kada rane ostavljamo na razini ranjenosti, naš život ne dobiva milost u sebi. Tek kad kršćani budu raspeti svijetu, mogu izvršiti veliku milost koju nam je ostavio Gospodin za naše spasenje, poručio je propovjednik.

Gledajte taj divni lik jednostavnog čovjeka, koji je cijeli svoj život živio u poniznosti, zatvorenosti i pomalo izoliranosti i cijeli svoj život propatio na različite načine. Propatio, kako bi mi danas znali prepoznati istu stvarnost – da nas  Bog poziva na svetost života. Nije tražio od Boga nikakve izvanredne darove, to je u suprotnosti s onim što živimo mi. Nije tražio na svome tijelu niti da nosi stigme, nije tražio ništa, nego, onih dana kad je ušao u samostan, želio je biti  ponizni brat franjevac koji moli, naglasio je u homiliji  vlč. Bistrić.

„Ne treba nam ništa veliko, budimo oni koji mole, koji smo izmoljeni, i oni koji u snazi molitve prepoznaju djelo Božje. Dobro znate koliko će Bog uzvratiti i koliko nam je uzvratio na različite načine. Budimo zahvalni, jer ako nismo zahvalni, nismo dostojni  ni jednoga daljnjega dara Božjega“, nadodao je.

Padre Pio, rodnoga imena Franjo, posvetio je svoj život da bude navjestitelj Božje riječi. Njegov cijeli život obilježen je velikom patnjom koja nije dolazila samo od onih koji su bili ranjeni patnjom, nego su ga mnogi ranjavali patnjom. „Pedeset godina je na svome tijelu nosio rane Kristove, ali i trajno patio u otajstvu Crkve. 50 godina bio je progonjen od Crkve kao veliki varalica – kao onaj koji skuplja novac,  i sve ono  što nabrajate vi o svojim župnicima – to je to progonstvo koje nikada ne prestaje“, istaknuo je.

„Imamo bezvjerske kršćanske sprovode ljudima  koji  nikada nisu ušli u crkvu, zadnji put su morali na ženidbi i onda glumimo kako smo veliki vjernici.“  Kakve su nam prve pričesti postale, krizme, vjenčanja, krštenja? Roditelji koji nikad u crkvu ne idu traže da se njihovo dijete krsti. U ime čega? Vi pred Bogom odgovarate za svoju djecu, ne netko drugi – ne vjeroučitelj, ne svećenik, nego ti  kao roditelj, upozorio je predslavitelj.

Padre Pio od 1924. do 1933. nije smio služiti misu niti ispovijedati, no on je ostao ponizan, sam, i nije se bojao, i nije prestao moliti, i nije bio ljut na nikoga. Papa Pio XI. kasnije će reći – krivo su me informirali o Padru Piju… A mi, vjerujemo  informacijama, ljude sudimo po našim procjenama… Zato pazite kad procjenjujete nekoga – ako s njim niste sjeli, barem popili kavu, nemojte otvarati usta… Procjenama očiju, samo je oholost vlastitih očiju, naglasio je vlč. Bistrić.

Gospodine, Ti znaš što nosim na svome srcu, Ti znaš  što me večeras dovelo k tebi, usliši me, budi uz mene, blagoslovi me. To neka danas bude naša molitva, molitva otvorena srca, molitva koja posvećuje, i koja u snazi zna prepoznati Božji dar i gledat ćemo Ljubav koja se dariva,  a mi smo je puno puta ranili. Zato s Kristom izgrađujte svoj život, poučavajte se u Božjoj milosti, budite ucijepljeni u Krista, jer to Padre Pio zapravo govori: da se vratimo svome Bogu, da čista srca živimo otajstvo posvećenosti, da čiste  ljubavi prihvatimo darove koje nam je ostavio, kako bi se  u nama izvršila radost života, rekao je propovjednik.

Neka Gospodin po zagovoru sv. Padra  Pija  iz Pietrelcine donese u vaša srca mir, kroz taj mir neka bude trajno vaš blagoslov u svemu, i neka ove molitve koje stavljate pred njega budu trajno zalog, ali i spomen koliko nas Bog ljubi. U ljubavi i milosti Kristovoj rastite, i znajte uvijek prepoznati da vas Bog ljubi i s nama ostaje u svim potrebama, pa i najvećim agonijama života, uz vas je i kada patite, kad su vas vaši najmiliji ocrnili, stavili na stup srama, kad su vas ponizili, rekao je, između ostaloga, propovjednik.

Vlč. Bistrić je zahvalio svima koji su pridonijeli ovom slavlju, tijekom devetodnevne duhovne priprave, napose svećenicima, župnom zboru s voditeljicom Marijom Jerković, bendu mladih metkovskih Župa sv. Ilije i sv. Nikole te solistima Anđeli Brečić i Branku Medaku. Prisjetivši se početka pontifikata sv. Ivana Pavla II. i njegovih riječi  ‘otvorite vrata Kristu’, rekao je da je to zapravo propovijed našega Padra Pija danas – samo Kristu –  i ne zaboravite da uvijek netko moli za vas. U suslavlju su bili preč. don Stipe Jerković, don Mladen Margeta, don Ivan Kovačević, don Mario Mihanović, don Ivica Barišić i don Ivan Urlić.