Nakon što je papa Franjo u Rimu 9. i 10. listopada otvorio Sinodalni hod priprave za XVI. generalnu Sinodu koja će se održati 2023. godine na temu „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“, 16. listopada su se tom putu Kristove Crkve pridružile sve biskupije svijeta, pa tako i naša Splitsko-makarska nadbiskupija.

Svečano euharistijsko slavlje kojim se obilježen početak Sinodalnog hoda za Splitsko-makarsku nadbiskupiju predvodio je, u crkvi Svete Obitelji u Solinu, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić u zajedništvu sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima i katehetama, nastavnicima i profesorima katoličkih škola i fakulteta, članovima župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, crkvenim zajednicama i pokretima, bogoslovima i sjemeništarcima te vjerničkim pukom.

Nakon ulazne procesije slavlje je započelo obredom blagoslova vode kod krstionice, a potom je uslijedila obnova krsnih obećanja te blagoslov okupljenog puka. „Započinjemo danas ovaj Sinodalni hod na našu Mjesnu Crkvu upravo na mjestu gdje su korijeni kršćanstva u našem narodu. Ovdje nam je kolijevka i odavde smo kao narod krenuli na Kristov put“, kazao je nadbiskup Barišić u uvodu pozivajući sve okupljene da se prisjete svoga krštenja, obnove krsne zavjete te zajedno mole kako bi ovaj Sinodalni hod bio blagoslov za svakog pojedinca, Mjesnu i Opću Crkvu i čitavi svijet.

„Onaj koji je Put, Istina i Život od svojih kršćana očekuje put sinodalnosti zajedničkog hoda. Primjer i model zajedničkog hoda dao nam je sam Isus Krist svojim postupcima i odnosima prema mnoštvu koje ga je slijedilo i učenicima koje je pozvao „da budu s njime i da ih šalje propovijedati“ (Mk 3, 14). Ova evanđeoska slika svojevrsnog trojstva: Isusa, mnoštva u svojoj raznolikosti i apostola, treba nam biti pred očima kako bismo bolje i dublje ušli u otajstvo Crkve i bili u hodu za Isusom i s Isusom; bili Crkva dubljeg zajedništva, potpunijeg sudjelovanja i veće misionarske otvorenosti u našem društvu i današnjem svijetu“, kazao je nadbiskup u homiliji upozorivši na stranputice na koje možemo naići gubeći iz vida ovu evanđeosku povezanost Isusa, naroda i apostola, a o kojima govori i Pripravni dokument Sinodalnog hoda. Istaknuo je da je Sinodalnost bitan i jedini put Kristove Crkve, ali i da obično svakodnevlje našega osobnog, obiteljskog, društvenog i života svijeta poznaje i traži različite oblike sinodalnosti. Osvrćući se na sve okolnosti u kojima se nalazi društvo danas zaključio je da otvaranje Sinodalnog hoda za Crkvu zajedništva, sudjelovanja i poslanja na razini sveopće i lokalne Crkve dolazi u pravo vrijeme da u Crkvi - sakramentu spasenja - ne izblijedi narav i poslanje, da se ne zatvori pred svijetom i budućnošću Kraljevstva Božjega.

„Sinodalni hod ne želi drugu, nego drugačiju Crkvu. Ne samo Crkvu duboke i bogate tradicije, muzejske ljepote, nego proročku Crkvu svjedočkog zajedništva, aktivnog sudioništva, uvjerenog i uvjerljivog navještaja evanđelja. Riječ sinoda, sastavljena je od dvije riječi: syn i hodos. Syn znači sa, s, i kada je riječ o osobama znači biti zajedno, označava zajedništvo. Hodos znači put - hod, tj. način na koji se stiže k cilju. Nije to put ili putovanje bez cilja, nego hod s ciljem, a cilj je Kraljevstvo Božje, Nebeski Jeruzalem. Ovaj hod je odjek i zahvat uskrsloga Gospodina, trajno uskršavanje - preobražavanje hodočasničke i misionarske Crkve do svoje nebeske punine. Nije to oblačenje novoga odijela, nešto izvanjsko, nego promjena - obraćenje struktura našega pastorala, a iznad svega obraćenje srca. Sinodalnost nije unutarnja borba za vlast niti uvođenje dinamizma demokracije u Crkvu, zbrajanja ruku, već slušanje drugih u otvorenosti Duhu Svetom, kako bismo u susretu s Riječju Božjom bili sposobni čuti i razabrati što nam Duh danas govori u našoj Crkvi“, naglasio je nadbiskup nadodavši kako je Sinodalni hod milosni poziv svim članovima Kristove Crkve da se oslobodimo od krivih oblika obnašanja vlasti i različitih vrsta zloporaba, svjedočeći duh služenja, zajedništva i poslanja. Usporedivši nas s dvojicom učenika koji na putu u Emaus susreću uskrslog Krista pozvao je sve okupljene da se, kao Mjesna Crkva, zapitamo jesmo li prepoznatljivi kao Kristova Crkva, koliko je među nama zajedništva i međusobnog slušanja te koliko smo sposobni odgovorno i misionarski se zauzimati za navještaj Krista raspetoga i uskrsloga?

Nadbiskup je zaključio da i mi možemo biti drugačiji - sinodalni. „Da bismo nadvladali zloduha - diabolosa, onoga koji razdvaja, ostavlja sve po starom, da bismo mu se suprotstavili svježinom koraka i radosnom nadom, potrebno je na našem sinodalnom hodu slušati Krista Gospodina i dati mu mjesta, iznijeti mu naše probleme i poteškoće te čuti njegovu Riječ koja zagrijava naša ohlađena srca. Tako će Uskrsli svojom otajstvenom prisutnošću otvoriti oči naše duše, kako bismo ga prepoznali i s njime ušli u dublje zajedništvo, ostvarili aktivnije sudjelovanje i osnažili naše poslanje u svijetu. Ipak, svjesni smo sebe, svojih navika i ograničenja. Od sinodalnog hoda ne očekujemo čuda, ali i mali pomaci bit će prepoznatljiv znak odjeka i zahvata Krista uskrsloga u našoj sredini“. Na samom kraju zamolio je uskrslog Gospodina da ostane s nama i u našim tamama koje želi s nama pretvarati u praskozorje života naše Nadbiskupije i sveopće Crkve.

Cijelu homiliju pročitajte na ovom linku!

Pred kraj euharistijskog slavlja, kojeg je svojim pjevanjem uzveličao župni zbor Gospe od Otoka, zajednički je izmoljena Molitva za sinodu. „Neka Božji blagoslov zahvati sve naše župne zajednice i sve kršćane naše Nadbiskupije da bi kroz ovo vrijeme Sinodalnog hoda otkrili bogatstvo koje nam daje Gospodin te osjetili da nismo sami već da imamo s kime ići i kome doći“, kazao je nadbiskup Barišić udijelivši potom svečani blagoslov svim okupljenima.

U nedjelju, 17. listopada, otvaranje je Sinodalnog hoda u svim župnim zajednicama.