U petak 3. studenoga 2017. godine u Kozici sv. misom i molitvom na grobu spomenuli smo se Makarskih mučenika, četvorice svećenika - don Nike Delića, don Marka Devčića, fra Dominika Šulente i fra Frane Borića te četvorice svjetovnjaka - Srećka Bušelića, Ante Kržanića, Bože Deura i Vjekoslava Morauca.

Nakon što su u listopadu 1944. godine komunisti zauzeli Makarsku, počela su uhićenja i smaknuća svih onih koji su po njihovu mišljenju bili nepodobni za njihovu vlast. Stari "Pržun" svake se noći tajno praznio kako bi se našlo mjesta za nove "neprijatelje". Zatočenike su trpali u kamione i  vozili na samo njima znane lokacije gdje su ih ubijali. Začudo, jednu grupu od tridesetak muškaraca i pet-šest žena izveli su iz zatvora po danu i to izjutra oko 9 sati 2. studenoga 1944. godine.  Svi su bili jednom rukom vezani žicom za jedan dugi konop. Kazali su im da ih vode u Imotski na Vojni sud. Tako vezane po kiši i hladnoći pješice su ih iz Makarske preko Staze doveli u Kozici te ih strpali u jednu konobu. Iz te grupe u noći s 3. na 4. studenoga izdvojili su gore navedene svećenike i svjetovnjake. Odveli su ih na groblje, gdje su im priopćili da će ih strijeljati. Osuđenici su od njih zatražili da im dopuste da se ispovjede. Uz dosta natezanja, ispunili su im tu posljednju želju. Nakon što su se ispovjedili, komunisti su im naredili "da se svuku do donje odjeće...zazvavši Boga i Gospu u pomoć i prekrstivši se, pali su mrtvi po grobu..." Ostale su odveli u Zagvozd te ih strijeljali u Šuvarovu docu te ih strijeljali.

Sv. misu s početkom u 16 sati predvodio je don Pavao Banić, makarski župnik i dekan Makarskog dekanata. S njim su suslavili fra Ante Čovo, makarski gvardijan, fra Vinko Prlić, župnik Staševice i dekan Biokovskog dekanata, don Ljubo Erceg, profesor, svećenik u miru, don Ivan Turić, bivši župnik Župe i Rašćana, svećenik u miru, fra Marko Bitanga, župnik Kozice, fra Frano Botica, časni brat i tridesetak vjernika, rodbine i štovatelja Makarskih mučenika. U homiliji don Pavao je biranim riječima progovorio o strašnom zločinu koji se ovdje dogodio prije 73 godine. Kakvog su pomračenog uma, kazao je don Pavao, morali biti ti ljudi koji su iz Makarske preko Biokova, pješice po kiši i hladnoći, vezane žicom doveli u Kozicu nevine ljude te ih strijeljali. Tih komunističkih zlikovaca, koji za svoja zlodjela nikada nisu dogovarali, danas se ne spominjemo. Spominjemo se njihovih žrtava, naših mučenika koji su ubijeni u Kozici i u Zagvozdu. Za njih i s njima  prikazujemo ovu svetu misu...Došli smo ovdje, naglasio je don Pavao, slušati i slaviti Riječ Božju koja nam poručuje:  Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte...

Na kraju sv. mise mjesni župnik fra Marko Bitanga pozdravio je sve prisutne i zahvalio se svima. Netko je rekao, kazao je fra Marko, da je ovaj naš vrgorski podbijokovski kraj proklet zbog zločina koji su se kroz povijest u njemu dogodili, da zato ljudi bježe odavde, da je zato opustošio. Ja ne mislim tako, kazao je fra Marko. Ovo su sveta mjesta jer su zalivena nevinom mučeničkom krvlju. Ljudi će se ovdje vraćati, dolaziti i hodočastiti, ako se budemo  spominjati naših mučenika. Njihova nevina prolivena krv bit će za nas izvor blagoslova. U našim nevoljama i potrebama obraćajmo im se i tražimo njihov zagovor, jer oni su kod Boga. Makarski mučenici, molite za nas!