Za vrijeme devetnice blagdana Gospe od karmela koja se smatra zaštitnicom dijela stare trogirske jezgre Pasike, misno slavlje svakog dana predvodio je drugi svećenik. Na vrh zvonika vijorio se hrvatski barjak, a pola sata misnog slavlja ručno je slavio zvonima jedan od članova obnovljene Bratovštine Gospe od Karmela. Bratovština se brine o crkvi i proslavi samog blagdana u suradnji sa župnikom. Za ovu prigodu lijepo su okitili lovorovim vijencem ulazna vrata crkve i stepenice koje vode na zvonik.

Nad ulaznim vratima ispod lovorova vijenca objesili su nekoliko grozdova crnog kardinala što nagovještava da nam se brzo približava jematva. Bratovština je obnovila takozvani. "škapular" - lančić na kojem je na jednoj strani lik Gospe  od karmela, a na drugoj srce Isusovo. Taj lančić nosili su Pasikari i ostali vjernici koji su vjerovali da ih Gospa od karmela 'škapulaje' (spašava) u posebnim nevoljama.
Budući je crkva mala da primi hodočasnike iz cijelog trogirskog okruženja, glavno misno slavlje odvijalo se u katedrali. Nakon izmoljene krunice u samoj crkvi, na sam blagdan 16. srpnja krenula je procesija s urešenim kipom Gospe od karmela od matične crkve prema katedrali. Oko vrata Gospa je okićena zlatnim lančićima, viticama, narukvicama onih kojima je Gospa uslišala prošnje i zavjete do onih koji vjeruju da će se to i njima dogoditi. Kip su nosili članovi Bratovštine uz svog poglavara Vinka Tomaša ispred kojeg su nošeni barjaci crkava trogirskih župa i križ. Procesiju i misno slavlje predvodio je mons. dr. Ante Mateljan, uz koncelebraciju mons. dr. Marinka Vidovića, don Branimira Marinovića, don Dražena Balića, don Vinka Beusa, bogoslova, ali bez trogirskog dekana i župnika don Pavla Piplice koji je završio u KBC Firule u Splitu zbog srčanih problema - u ovom momentu zamjenjivao ga je mons. dr. Marinko  Vidović koji mu svake nedjelje dolazi kao pripomoć, uz pratnju župnog zbora i hodočašće vjernog puka.
U propovijedi don Ante Mateljan osvrnuo se na  ruho Božje milosti čijoj se veličini i izgledu treba povjeriti. - Rijetko susrećemo pojavu da se neki Gospin lik za marijanske fešte oblači. Međutim ova današnja odjeća i ukrasi su na kipu za posebne prigode, kao što je i ovaj blagdan. Ona je obučena u ruho koje bi trebalo predstavljati ljepotu. Čovjek je jedino među stvorenjima koje se oblači. Kad je Bog stvorio čovjeka, tada mu nije trebala odjeća i spoznao je da je gol i da mu treba odjeća. Bog čovjeka izbavlja iz tog stanja golotinje, ne samo tjelesne, nego i duhovnog ništavila. Sve što zovemo Božji hod s čovjekom kroz povijest, povijest spasenja, to je zapravo Božje nastojanje da se čovjeka obuče u ruho prijateljstva sa sobom, ruho milosti, ruho dobrote i ljubavi. Mi kršćani vjerujemo da je Bog čovjeku dao mjeru, uzorak, kroj za skrojiti odjeću svoje duše. On je živ i nije samo iscrtan na papiru. Taj uzorak je osoba Isusa Krista koji nam je model. Isus nam je dao Duha Svetoga  te mogućnost da i mi sudjelujemo u tom krojenju nutarnjega čovjeka. Surađujući s Njegovom milošću neprestano se oblačimo u ruho Božje ljubavi - naglasio je don Ante. Potom je naveo i tri razloga zbog kojih je upravo na blagdan Gospe karmelske govorio o ruhu Božje milosti. Prvi - Marija je ona osoba među ljudima koja se obukla u ruho Božje milosti. Mi živimo danas u društvu koje sve više razgoličuje, to nije pitanje materijalnosti da bi nešto uštedjelo, nego duhovnost. Drugi - činjenica da je Isus ostavio Mariju za našu majku. Treći - Marijino posredništvo i zagovor kod svog sina Isusa Krista. Međutim, većini naših sugrađana Bog ne treba pa je zato nedavno kod nas izglasan najliberalniji zakon o začeću djeteta. Pitanje je u kakvom svijetu mi to živimo?! Ovaj svijet se oblači u odjeću koja nije u skladu sa Božjim zakonima. Stoga treba stati ovdje pred Gospu i reći: - Izbavi nas u ovim našim nevoljama i našim pogibeljima, ti budi ona koja će nas uzeti za ruku. Ti budi ona koja će sa nas skinuti prljavu odjeću i obući nas u zajedništvo s Gospodinom, tvojim sinom i našim spasiteljem, zaključio je don Ante Mateljan.
Po završetku misnog slavlja procesija sa Gospinim kipom uputila se preko rive u matičnu crkvu. Na povratku procesiju je uveličala NG Trogir, kojoj je pripomogla zvonjava  zvona svih trogirskih crkvi u staroj gradskoj jezgri, kao i jaki zvuk brodskih sirena brodova koji su se nalazili u trogirskoj luci. Na taj način grad je živio u posebnom ozračju petnaestak minuta, koliko je već trebalo da procesija prođe od katedrale do matične crkve.  Moglo se primijetiti  na licima prolaznika i stranih turista posebno oduševljenje. Na ovaj način kapetani brodova su se poklonili i pozdravili Gospu - svoju Majku koja im je pomogla dosta puta u neverama i olujama. Crkvena zvona pokazala su solidarnost da vjerujemo i častimo istu Majku koju nam je Isus ostavio. U crkvi Gospe od karmela don Ante je zamolio Gospu da nas zagovara i posreduje kod svoga Sina za svaku našu prošnju koju imamo u svojim mislima te nazočnima udijelio završni blagoslov. Bratovština Gospe od karmela upriličila je 'gratis' pučku veselicu na trgu ispred crkve.
Nakon nedavne restauracije crkva Gospe od karmela je u vrlo dobrom stanju, u stilu domaćeg baroka sa zvonikom. Sagrađena je godine 1618. za biskupa Antuna Gvida. Na ulaznim vratima je kameni reljef Kalvarije i Blagovijesti iz 14. st. Na velikom oltaru je slika Majke Božje karmelske, djelo Konstantina Zane, iz godine 1658. U crkvi se nalazi kasnorenesansni drveni oltar Male Gospe i jedan križ na drvu sa kraja 15. stoljeća.