U baroknoj crkvi Sv. Petra u staroj gradskoj jezgri UNESCO-ova Trogira, 29. lipnja ove godine proslavljen je blagdan sv. Petra i Pavla. Misno slavlje predvodio je trogirski dekan i katedralni župnik don Pavao Piplica uz koncelebraciju don Branimira Marinovića i pratnju župnog zbora. Misnom slavlju nazočili su brojni štovatelji navedenih svetaca iz cijelog trogirskog okružja, poput poznatog glazbenika prof. dr. Nikole Buble. Dekan Pavao Piplica naglasio je da on predvodi ovo misno slavlje jer mu je imendan i čestitajući imendan svim nazočnima koji u svom imenu imaju korijen ova dva sveca.

U propovijedi don Pavao je napomenuo kako danas donosimo odluku da ćemo po primjeru vrućih i gorljivih Isusovih apostola  i sljedbenika Petra i Pavla i mi biti gorljivi u onom što radimo i što god činili neka to bude sa žarom svoga srca. Gledajući svetohranište i dva kipa kako ih je kršćanska ikonografija zamislila, moramo osjetiti nešto. Kipovi su napravljeni u naravnoj veličini od pozlaćenog drva. Danas slavimo dva apostola koji su najviše učinili za Kristovu crkvu. Petar je bio prvi u propovijedanju vjere, a Pavao u tumačenju njenih dubina. Umjetnik je napravio kip Petra tako da sv. Petar u lijevoj ruci drži ključeve i zatvoreno Evanđelje. Isus mu je rekao "Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću  Crkvu koju neće nadvladati vrata paklena i dajem ti ključeve od kraljevstva nebeskoga." Sv. Petar je bio slab čovjek kao i mi, ali ga je Krist odabrao kako bi se preko njega iskazala veličina Božja. Sv. Pavao u desnoj ruci ima veliki mač, dok ljevicom također pridržava Evanđelje. Pavao je bio Savao, progonio je Kristove sljedbenike, vezao ih i vodio u tamnice. Pavao i Petar dobili su obraćenje i gorljivo su nasljedovali Isusa Krista, što može biti primjer nama. Tako slijedeći Krista odlaze u Rim gdje kobno završava njihov ovozemaljski život. Petar je razapet na križ naopačke, a Pavlu je mačem odrubljena glava.
Crkva sv. Petra pripadala je istoimenom ženskom samostanu benediktinskog reda. Prema tradiciji samostan je osnovala kraljica Marija, žena Bele IV, za svog boravka u Trogiru 1242. god., no samostan se spominje još ranije. Ima arheoloških naznaka da se na mjestu današnje crkve nalazila ranokršćanska crkva. U svom sadašnjem obliku crkva ima barokna obilježja. Nad glavnim vratima nalazi se bista sv. Petra, djelo Nikole Firentinca ili njegova kruga s kraja XV. i početka XVI. stoljeća. Unutrašnjost je jednobrodna s baroknim mramornim oltarima i izrezbarenim drvenim stropom. Ističu se barokne drvene skulpture s likovima sv. Petra i Pavla.
Skulpture Sv. Petra i Sv. Pavla smještene su uz bočne strane svetohraništa. Izvedene su u naravnoj veličini, u stavu kontraposta, postavljene na plitke prizmatične postamente. Sveci su odjeveni u dugačke pozlaćene haljine i plašteve koji otkrivaju gležnjeve i stopala u sandalama. Plaštevi i haljine dekorirani su ukucanim kružićima u formi listova i cvjetova te uz rub iscrtanim crvenim i crnim cvjetovima
Crkva je nedavno restaurirana. Restaurirane skulpture svetih Petra i Pavla danas krase glavni oltar crkve Sv. Petra u Trogiru. Vrsnoćom izvedbe i monumentalnošću uokviruju svetohranište i obogaćuju crkveni interijer.