Obrede Velikoga petka u splitskoj prvostolnici svetoga Dujma predvodio je 6. travnja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz sudjelovanje više svećenika i u nazočnosti mnoštva vjernika. Nakon prostracije i šutnjom iskazane počasti Kristu umrlom na križu za spas svijeta, uslijedila je služba čitanja i pjevanje Muke po Ivanu, koju je otpjevao mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem kapelnika maestra Šime Marovića. Po drevnom običaju splitske prvostolnice prije ljubljenja križa uz pjevanje tradicionalne tužaljke "Puče moj" i obreda pričesti, uslijedila je homilija koju je izrekao katedralni župnik don Tomislav Ćubelić, kanonik Metropolitanskog kaptola u Splitu.

"Danas na Veliki petak mi smo Isusu Kristu na sprovodu. Razapeli smo Krista na križ i umro je. Mrtvog se u grob pokapa. Vjerujem da to činimo više iz vjere nego civilizacijski", započeo je oštro svoju propovijed katedralni župnik. U svojoj je homiliji govorio o smislu Isusove smrti na križu, ali i o različitim pristupima tom događaju. Smrt Isusa Krista na križu izuzetno je vezana za bit života u ljubavi i za istinu. Isus je poslan na križ i to po zakonu i on se tomu ne opire. A mi se pitamo kako je i zašto tako umro? - upitao je Ćubelić te nastavio: "Čvrsto vjerujemo i sebe podržavamo u tomu da patnja i križ dolaze iz Božje ruke, da to Bog hoće, da je on htio mrtvog Krista na križu. No s tim izvješćem Krist nije došao u ljudsku povijest. Nije došao i rekao: 'Poslao me je Bog Otac i njegova je volja da vi i ja patimo.' Naprotiv, on je bio izravan da je Božja volja u tomu da se čovjek spasi i to usprkos tomu što mu je čovjek namijenio smrt na križu. Krist po križu svjedoči da čovjeka ljubi do kraja do smrti, kroz i iznad smrti. Ni križ ni patnja nisu sišli s neba i niti je Krist skovao križ na nebu. Križ je čovjekov proizvod, ljudska inovacija i pojedinaca i institucija. Križ je napravljen na zemlji i mi smo križ uzdigli protiv Isusa Krista. On taj križ prihvaća i s njim djeluje na spasenje čovjeka. To je ljubav i to je istina."
U nastavku je progovorio o gubitku istine u suvremenom svijetu koja kvari ljubav, a koja je bez istine slijepa. "Veliki petak nije prošlost koju čuvamo zbog interesa antikvarijata. Veliki petak je stvarnost koja raste u Isusu Kristu. On je duboko u njoj, a mi, ljudi, kršćani često smo puta samo promatrači. Tvrdnjom da je Bog iščezao daleko se više bave promatrači nego oni koje patnja dotiče jer takvi u patnji na neki način otkrivaju Boga". Promatrači su, nastavio je katedralni župnik, na distanci, nemaju identiteta ni stava, čuvaju se i boje ući u istinu, hoće kompromis, kad svjedoče nisu uvjerljivi. A Krist traži da priđemo bliže i uronimo dublje, traži da božanskim očima vjere ulazimo u patnju a ne svojim promatračkim. "Promatrač čuje puno glasova, riječi, mišljenja i prijedloga pa onda nije siguran koliko je kriv Juda, koliko Poncije Pilat a koliko društvo i okruženje u kojem živimo. U Kristovu patnju mnogo puta unosimo nekakvu intelektualnu razonodu. Ne znamo svoju ulogu, a postavku prema Kristu ne možemo istinski procijeniti. Promatrači nastoje biti neutralni i zato nisu u istini. A u istinu treba ulaziti, istinu treba činiti i istinu treba svjedočiti, a to se promatrači Božje istine, Kristova križa i suvremenoga svijeta jako boje. Kako ih istina ne zanima važan im je kompromis, u kojemu smo svi pomalo krivi. Krive od Krista do razbojnika, od propisa do pravila, oni bi mijenjali svakoga osim sebe.", ustvrdio je Ćubelić te nastavio: "Promatrači su vrlo često zaštićeni od odgovornosti i krivnje. Promatrači samo promatraju tko gađa Krista, a tko Crkvu i kao supervizori promatraju, onako usput, da ne bi bili odgovorni. Promatrači su uvijek bili korišteni za sive, nejasne ciljeve". Kroz sliku Velikoga petka koja čini vidljivom svu patnju i nevolje, sve izgubljenosti i čovjekova zla, kraj propovijedi posvetio je govoru o patnji nevinih. "Patnja se ne zaboravlja, ona traži odgovor, pojašnjenje i osmišljavanje. Nema opravdanja za zla ni na Golgoti, ni u Jeruzelemu, ni u Škabrnji. Patnja nema iznenadnog i brzog rješenja, ali ona ima Krista. Patnja i bol Isusa Krista, patnja nevinih nije otišla u grob, naprotiv, ona se izvukla i zakačila izravno o nas. Objesila se o naše živote, o naše stvarnosti, o naš smisao i besmisao, vjeru i nevjeru, pohlepe i taštine. Patnja Isusa Krista i nevinih objesile su se o nas preživjele. Mi nešto s tim trebamo, ali samo po ključu vjere u društvu s Kristom. Čovjek ima Krista patnje, boli, smrti i kao takav može imati Krista uskrsnuća. Patnja bez Krista iskrivljuje naša opažanja i o patnicima, i o nasilnicima i o nama promatračima. Kristov križ je razdjelnica moga kršćanstva i nekršćanstva, mjerilo moje vjere i nevjere, on otkriva tko sam kao čovjek i tko smo kao ljudi", kazao je katedralni župnik zaključivši: "Vjerujem da mi ovdje večeras nismo samo promatrači. Vjerujem da kao ljudi vjere molimo Krista na križu da nam pomogne da dublje uđemo u svoju patnju s njegovim smislom." Po završetku propovijedi po katedralnom običaju, vjernici su izišli na trg sa sjeverne strane katedrale, a pridružili su im se i vjernici koji su došli iz drugih gradskih crkava. Nadbiskup je izložio Presveto u pokaznicu te je uslijedio ophod po Peripteru katedrale, gdje je udijelio blagoslov gradu i nadbiskupiji.