Osmi dan devetnice sv. Dujmu održan je u ponedjeljak, 5. svibnja, u splitskoj prvostolnici, a vjernici su u bliskoj pripravi za blagdan zaštitnika grada i nadbiskupije imali priliku sudjelovati u molitvenom programu, procesiji i euharistijskom slavlju.

Program je započeo u crkvi sv. Filipa Nerija jubilejskom molitvom i kratkom službom riječi. Tom prigodom vjernicima se obratio don Vedran Torić, rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa, koji je, polazeći od Kristovih riječi „Neka se ne uznemiruje srce vaše“, poručio da Bog prvi ljubi, čak i kada mi nismo dostojni ljubavi te da je Isus svojima darovao prijateljstvo i ljubav koja vodi u slobodu. Podsjetio je da se ljubav Božja očituje i onda kada se osjećamo izgubljeno i nevrijedno: "U Isusu Kristu priželjkivani smo, željeni i ljubljeni. Svatko od nas.", poručio je don Vedran.

Uslijedila je procesija za križem prema katedrali sv. Dujma, gdje je dekan Neretvanskog dekanata don Davor Bilandžić predvodio misno slavlje, a u koncelebraciji su bili katedralni župnik don Ante Mateljan, don Milivoj Čalo, župnik Vida i don Ante Vranković, župnik Kostanja. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor župe sv. Nikole iz Metkovića pod ravnanjem s. Marijane Cvitanović uz orguljašku pratnju Vice Šiljega.

U homiliji don Davor se osvrnuo na evanđeoski ulomak u kojem mnoštvo traži Isusa, ali ga ne pronalazi na očekivanom mjestu. Taj prizor usporedio je s današnjim društvom koje, iako traži smisao, često promašuje izvor. „Što tražiš kad tražiš mene?“, pitanje koje Isus postavlja mnoštvu, propovjednik je istaknuo kao pitanje koje svaki vjernik treba postaviti sebi. „Ne tražite me zbog prolazne hrane, nego zbog hrane koja ostaje za život vječni“, Isusova je rečenica koja, rekao je don Davor, sažima cijelu poruku evanđelja toga dana. Govoreći o današnjoj kulturi materijalizma i površnog blagostanja, upozorio je na duhovnu glad čovjeka koji sve više postaje „proizvođač i potrošač“, a sve manje biće koje osluškuje svoju nutrinu. „Glad je znak života, jer samo mrtvi ne mogu više ogladnjeti“, istaknuo je, pozvavši vjernike da se ne zadovolje onim što kratkoročno ispunjava, nego da traže „drugu hranu“, onu s oltara, koja daje život vječni. Nastavljajući razradu evanđeoske poruke, osvrnuo se na napast da vjeru svodimo na razum i korist: „Isusovi suvremenici ostaju na razini razuma i razumom pokušavaju shvatiti Božja djela, a to tako ne ide.“

Vjera nije ispunjavanje formalnih zahtjeva, nego trajno življenje u odnosu s Kristom. „Ovo djelo Bog hoće, da vjerujete u onoga koga je on poslao“, citirao je Isusa i naglasio da kršćanska vjernost ne može biti privremena ili prilagodljiva, već svakodnevna i postojana. U završnom dijelu propovijedi, govorio je o primjeru mučenika, posebno sv. Dujma, koji su „živjeli vjeru neovisno o mišljenju većine“. Kršćani nisu pozvani na osrednjost ni na povodljivost, nego na hrabro svjedočenje. „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima“, istaknuo je, povezujući prvu Crkvu s današnjim izazovima. Pozvao je na budnost pred ravnodušnošću prema progonima kršćana u svijetu te zaključio da sv. Dujam i današnji mučenici trebaju biti nadahnuće za vjernike: da vjeru ne svjedoče samo riječima, nego još više djelima.

Na završetku svete mise otpjevane su pohvale svetom Dujmu, a potom je prof. dr. don Marko Trogrlić održao predavanje o obljetnici 1100 godina od održavanja Splitskih sabora i prvoga spomena hrvatskoga kraljevstva te kralja Tomislava. U svom je izlaganju najprije prikazao vrela za povijest Tomislava koji je prvi naslovljen rex-kralj. Pojasnio je: „Odnosi s papom Ivanom X. omogućili su uređenje metropolitanske jurisdikcije u Hrvatskoj i dalmatinskim gradovima oslanjanjem na salonitansku crkvenu baštinu i mučeništvo sv. Dujma, salonitanskog biskupa“. Time je, istaknuo je profesor Trogrlić, Tomislav politički ujedinio hrvatski teritorij. Pobjeđivao je Mađare i Bugare. Istaknuo se osobito velikom pobjedom na vojskom bugarskog cara Simeona o čemu su pisali suvremeni bizantski autori, a prenosili i oni kasniji. U drugom dijelu svoga izlaganja prof. Trogrlić prikazao je zaključke Splitskog crkvenog sabora iz 925. Napose prvi zaključak koji se odnosi na uređenje metropolijskog statusa Splitskog nadbiskupa, a osvrnuo se sintetski i na druge. Istaknuo je genezu i važnost vrela Historia salonitana maior. Zaključno je prikazao problematiku drugog splitskog crkvenog sabora iz 928. te daljnji povijesni i crkveni razvoj u našim krajevima.