U utorak 9. veljače sestre benediktinke svečano su u samostanskoj crkvi Sv. Nikole u Trogiru proslavile svetkovinu sv. Skolastike misom koju je predvodio dominikanac fr. Petar Galić.

Propovjednik fr. Petar predstavio je lik sv. Skolastike, počevši riječima ulazne pjesme misnog slavlja: „Ustani i požuri, prijateljice moja, golubice moja, i dođi; zima je već minula, kiša prestala i prošla“. Njezin odaziv na taj poziv bio je usklik duše prema Bogu, rekao je fr. Petar. Gdje to Bog poziva svoju vjernu službenicu i zašto? Poziva je, štoviše, mami je, milo je privlači u pustinju da njenom progovori srcu, a ona da otvori uši, izoštri pogled srca za vječnu zbilju i pripadne samo njemu.

Sveci uvijek imaju nešto za reći, nečemu nas poučiti. Tako je sveti papa Grgur Veliki oteo zaboravu dražesnu zgodu susreta svetog Benedikta i njegove sestre Skolastike. Sastajali su se jednom godišnje na obližnjem imanju i razgovarali o nebeskim stvarnostima. Na kraju dana sestra je zamolila brata da ostanu tu noć zajedno i nastave razgovor. Vjeran Pravilu, Benedikt je to odbio. Uronivši u molitvu sa suzama, Skolastika je isprosila od Boga obilnu kišu tako da se nije moglo izići iz kuće. Benedikt se jadao sestri: „Svemogući Bog ti se smilovao, sestro: što si to učinila?“ Suze sv. Skolastike pretvorile su se u radost i ona je bratu prpošno ukazala na Božji pravorijek: „Eto, molila sam tebe i nisi me htio čuti, zamolila sam svoga Boga i on me čuo. A sada, iziđi, brate, iziđi ako možeš i ostavi me tu pa se vrati u samostan.“ Benediktu nije drugo preostalo nego je ostao sa sestrom pa su do jutra razgovarali o nebeskim stvarima.

Propovjednik je potom ustvrdio kako je s pravom v. Grgur Veliki zaključio da je više mogla ona koja je više ljubila, a potom se zapitao koliko se mi slušamo u ljubavi. Povezivanje u ljubavi čini djelo Božje i govori o djelu Božjem. Koliko ima ljubavi u onome što činimo, toliko je to djelo Božje. Velika je Skolastikina ljubav prema bratu Benediktu, a povezanost u ljubavi urađa uslišanjima. Molitva bez ljubavi ne urađa uslišanjima. Bog nam ljubav stavlja na prvo mjesto. Sveti sakramenti su otvorenost Božjoj ljubavi. Euharistija je na poseban način sakrament ljubavi u kojem nam se Isus u potpunosti daruje.

Mnoštvo je darova koje od Boga primamo i kao takve ih trebamo primati i njima se služiti sa zahvalnošću i ljubavlju. No, svi darovi koje primamo nisu ništa ako nisu ukrašeni ljubavlju. „Što imaš a da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio? (1 Kor 4,8) – kori sv. Pavao. Sveta Skolastika s ljubavlju se služila darovima Božjim, dajući mu slavu i diveći se njegovim veličanstvenim djelima, rekao je fr. Petar a potom se upitao, bi li Benediktovo djelo bilo tako veliko da ga nije podržala velika ljubav njegove svete sestre Skolastike?

Koliko su duše Benedikta i Skolastike bile povezane, Bog je očitovao tako što je tri dana nakon onoga njemu ugodnog susreta i razgovora, pozvao k sebi svoju vjernu zaručnicu Skolastiku, a brat Benedikt je vidio dušu svoje sestre kako odlazi u nebo u liku golubice. Silno se razveselio kad je vidio toliku njezinu slavu. Hitra, nevina, bezazlena, Bogu otvorena i poslušna golubica. Kakav život, takva smrt, zaključio je propovjednik Galić, zamolivši Boga da „nam po zagovoru te divne svetice udijeli darove vjere, ufanja i ljubavi te otvoreno i spremno srce da slušamo njegov glas i ostvarujemo njegovu svetu volju u svom životu“.

S fr. Petrom misu je služio don Dražen Balić.