Trogirske benediktinke proslavile su u petak, 11. srpnja, blagdan svetog Benedikta, utemeljitelja benediktinskog Reda, Oca zapadnog monaštva i zaštitnika Europe. Pod misnim slavljem, koje je uz koncelebraciju don Dražena Balića, predvodio O. Petar Galić, O.P., časna Majka Ivana Šeravić, Opatica samostana, ujedno je proslavila pedesetu obljetnicu Monaškog posvećenja.

Budući da sveti Benedikt svoje Pravilo započinje pozivom: „Poslušaj, sinko“, otac Petar Galić u propovijedi je istaknuo vrednotu poslušnosti i umijeće slušanja, kojima tražimo i pronalazimo Boga. Također je naglasio vrijednost i značenje očinstva u biološkom, psihološkom i duhovnom smislu, koje je danas posebno u krizi. Poznavanje otaca, priznavanje, ljubav i poštovanje prema njima, poput korijena su, koji osim pripadnosti pruža hranu, snagu i stabilnost.

Svoje doživotne zavjete Majka Ivana položila je 5. svibnja 1974., no prošle godine, na sam jubilej, zbog osobnih razloga nije bila u mogućnosti proslaviti ga. Ovu godinu svečanost su uz brojne vjernike uveličali članovi njezine obitelji, tri sestre i dva brata sa svojim obiteljima, dok je brat koji živi u Kanadi bio spriječen.

Na kraju svečanog misnog slavlja, kojeg su pjesmom uveličali Vokalisti trogirske katedrale, u ime zajednice, sestra Katarina uputila je prigodne riječi zahvalnosti č. Majci Ivani. Pritom je istaknula: „Kao mlada djevojka, sestra Ivana je prignula uho svoga srca, kako bi čula Božji glas i osluškivala njegovu Riječ. Povjerovala je u snagu te Riječi, prepoznala poziv i velikodušno mu se odazvala te je 20. veljače 1969. godine, u dobi od samo 18 godina, ušla u ovu zajednicu i započela svoj redovnički život. U vremenu i društvu kada je bio poseban izazov biti i zvati se kršćanin, unatoč mnogim protivštinama, iznenadnoj smrti oca, samo tri mjeseca nakon njenog ulaska u samostan te pritiscima da se vrati obitelji i pomogne majci, koja je ostala udovica sa šestero djece, Majka Ivana nije se pokolebala. Čvrsto i odlučno ustrajala je u odluci da ostavi sve i svoj život posveti Bogu. Za geslo svoga monaškog života uzela je citat iz Psalma 27. :“U Gospodnjem ću šatoru prinositi žrtve radosne” (Ps 27, 6), što je kroz ovih 50 godina vjerno i činila. Premda je, kao Marija, izabrala “bolji dio”, to jest, život molitve i kontemplacije, poput Marte revno je služila svima koji je okružuju.

Foto: Darko Mamut

Kao opatica, već punih 40 godina vodi ovu malu zajednicu s tradicijom dugom gotovo tisuću godina. Kao žena koja je svoj život posvetila slušanju, imala je uho za božansko i ljudsko. Brižno je osluškivala Božji glas, ali jednako tako i znakove vremena te potrebe sestara koje su joj povjerene, a onda i svih onih koje je susretala. U svojoj opatičkoj službi, bila je sestra i majka. Ljubeći jednostavnost, gradila je mir i zajedništvo te davala primjer ljubavi i strpljivosti. Kao što sveti Benedikt savjetuje opatu, više je poučavala primjerom, nego riječima. Ovom Kućom Božjom, kako Sveti Benedikt naziva samostan, mudro, blago i razborito je upravljala, u kriznim vremenima, jednako kao i u vremenima blagostanja. Nasljedujući primjer i humanizam Svetog Benedikta, nikada nije zanemarila ne samo kršćanske nego ni ljudske vrednote, nastojeći pronaći ravnotežu između ljudske i kršćanske, duhovne i materijalne, te aktivne i kontemplativne dimenzije života", kazala je dirljivim riječima sestra Katarina zahvalivši majci Ivani što se velikodušno odazvala Gospodinovom pozivu, služeći mu ustrajno i požrtvovno u skrovitosti te pružajući sestrama ljubav i dobar primjer. Posebnu zahvalu uputila je dragom Bogu na daru života i monaškog poziva Majke Ivane, moleći ga da ju i dalje vodi i krijepi svojom milošću, sve do konačnog susreta s Njim, kojemu je posvetila cijeli svoj život.

Potom su časnoj Majci Ivani sestre uručile simboličan poklon, buket sastavljen od pedeset crvenih ruža, koji predstavlja proteklih pedeset godina u koje je Majka Ivana utkala svoju ljubav i žrtvu te ikonu s likom Blažene Djevice Marije, kojoj je Majka Ivana od najranijeg djetinjstva izrazito pobožna.