Permanentno obrazovanje svećenika Splitske metropolije do deset godina svećeništva održano je u srijedu, 2. srpnja, u marijanskom svetištu u Vepricu. Susret na kojem je sudjelovalo oko četrdeset svećenika predvođenih splitsko-makarskim nadbiskupom i metropolitom Zdenkom Križićem, šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem, dubrovačkim biskupom Rokom Glasnovićem i provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Sinišom Balajićem, započeo je zajedničkom pjevanom molitvom Srednjeg časa. Nakon molitvenog dijela uslijedio je radni dio dana kojim je moderirao generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić, a isti je započeo uvodnim obraćanjem mons. Križića. Nadbiskup je u prvom redu pozdravio mlade svećenike i poručio im kako svećenička formacija ne završava ređenjem, nego traje čitav život. Upozorio je da bez trajne formacije i stalnog osluškivanja Božjih znakova svećenik lako ostane bez središta, upada u nesigurnost i zapada u kontradikciju sa svojim pozivom. Govorio je o opasnosti bježanja od sebe i istine, naglasivši da „bez toga nema izlaska na svjetlo jer istina osobu oslobađa“. Posebno je upozorio na sklonost traženju priznanja i afirmacije koja svećenika udaljava od iskrene motivacije i istinskog služenja. Podsjetio je kako krize imaju važnu ulogu u duhovnom hodu jer provociraju iskrena pitanja i vraćaju čovjeka na temeljni poziv. Citirao je Thomasa Mertona rekavši: „Vjera se rađa u srcu krize jer je život neizbježno usmjeren prema krizi i misteriju“. Zaključio je kako je svaka kriza poziv na obnovu vjernosti Bogu, spremnost na promjenu i prihvaćanje novosti života.

Zatim je uslijedilo predavanje „Apostolski žar za duše i posvećenje svećenika u katehezi“ koje je održao salezijanac don Mihovil Kurkut, direktor izdavačke kuće Salesiana i voditelj oratorija u Rijeci. Govor je započeo iznošenjem vlastitog životnog puta kako bi svećenici upoznali osobu koja im govori. Podsjetio je da je sinovstvo prvi dar svih darova i naglasio kako je krštenje temelj svega, pa i svećeničkog reda. Svećenik mora znati da je ljubljen jer samo tada može istinski ljubiti druge. „Bitno je imati i iskustvo milosti te blagoslovljene slabosti“, poručio je don Mihovil, dodavši: „Bog te u krizi želi evangelizirati i navijestiti ti radosnu vijest da baš u tvoje slabosti i krhkosti želi doći“. Istaknuo je kako iskustvo vlastite slabosti pomaže svećeniku biti milosrdan te kako je za svetost nužno biti u molitvi i pred Gospodinom na koljenima. „Sakrament svetog reda oblikuje tebe ako želiš, ako mu dopustiš. Mijenja tvoju nutrinu i Bog ti daje milost u svakom trenutku“, rekao je i pozvao svećenike na autentičnost. Progovorio je o važnosti svakodnevnog posvećenja i svijesti da milost Božja, a ne vlastita snaga, spašava od napasti. Naglasio je da nije presudno je li svećenik dobar organizator ili propovjednik, već da svojim životom svjedoči Boga. Okupljene je upitao: „Kakvu sliku Crkve nosiš u svom srcu?“, dodavši da pojedinci izgrađuju onu Crkvu koju nose u sebi. Pozvao se i na apostolsku pobudnicu pape FranjeEvangelii Gaudiumte poručio kako jeSveti Otacu njoj dao dobre smjernice za budućnost Crkve i župe kao takve: „Bitno je na Crkvi otvoriti vrata i prozore da vjetar Duha Svetoga zajednicu prozrači i da bude atraktivna i lijepa svakome jer je župa zajednica svih zajednica u kojoj svatko nešto daje, a euharistija je trenutak kada se Tijelo Kristovo okuplja i mjesto gdje se Bog nama daje“. Zaključio je kako je važno imati zajedničarsku ekleziologiju te da svećenik najprije mora biti duhovnik i njegovati odnos s Bogom, jer samo tako može govoriti iz ljubavi Evanđelja i prihvaćati različite ljude u jedinstvu Crkve.

Nakon predavanja uslijedila je zanimljiva i plodna rasprava u kojoj su sudionici zajednički produbljivali pokrenuta pitanja. Zaključno se obratio provincijal Balajić koji je podijelio vlastito iskustvo rada u katehezi, naglasivši kako svaka skupina razvija vlastitu dinamiku i traži poseban pristup. Prisjetio se različitih razreda, nekih punih entuzijazma, drugih pospanih ili rastresenih; i istaknuo da nije dovoljno samo prenositi znanje. Pritom je poručio kako je važno osjetiti kako grupa diše, prepoznati njezinu osjećajnost i pronaći način da ju se istinski motivira. „Vaša motivacija je ona koja će osobe privući da vas slušaju“, naglasio je. Na kraju je potaknuo sve prisutne da djecu i mlade nastoje ne samo poučiti, nego i nadahnuti, jer će ih tek tada slušati s pažnjom i otvorenošću. Susret je završio molitvom Anđeo Gospodnji i zajedničkim objedom.