Duhovne vježbe za mlađe svećenike u Livnu

U Duhovnom centru Družbe sestara Služavki Malog Isusa u Livnu od 23. do 26. kolovoza održane su duhovne vježbe za mlađe svećenike Splitsko-makarske nadbiskupije zaređene u proteklih deset godina. Od tridesetak pozvanih okupilo se 13 sudionika koji su tri dana pod vodstvom dr. Jakova Rađe (Zagreb) proveli u sabranosti i šutnji, u molitvi i promišljanju Riječi Božje da dublje osjete Božju blizinu i njegovu ljubav, spoznaju Božju volju i tako se duhovno ojačani vrate  u svoje župne zajednice  u kojima vrše svećeničko poslanje.

Povrh spomenutih mlađih svećenika na duhovnim vježbama u prekrasnom ambijentu Kuće Djeteta Isusa uz gostoljubivost časnih sestara sudjelovao je nadbiskup mons. Marin Barišić te pastoralni vikar don Nediljko Ante Ančić. Ove duhovne vježbe imale su nekoliko novih, rekao bih inovativnih, naglasaka koje vrijedi posebno istaknuti.

Voditelj je na uvodnom susretu naglasio da nas želi predvoditi i pratiti u duhu i prema preporukama sv. Ignacija. Zato je savjetovao da te dane prekinemo sve sveze sa izvanjskim svijetom i cijelo vrijeme održavamo šutnju kako bi bili što sabraniji i pozorniji čuti Božji glas (preko misli i osjećaja) i spoznati njegovu volju. Toga su se svi sudionici dosljedno držali. Razmatranja su bila dulja nego obično i trajala su po sat vremena. Nakon svakog razmatranja dobili smo jednu ili dvije Molitvene vježbe u trajanju od sat vremena koje ćemo obaviti na temelju određenog svetopisamskog odlomka. Voditelj je detaljno protumačio i dao konkretne upute kako obavljati molitvene vježbe i što  od misli i osjećaja koji se javljaju  na kraju zapisati. Na susretima poslije večere upoznao nas je s temom razlučivanja duhova i dao koristan pregled kako u životu prema Poslanici Solunjanima razlučivati Duha Božjega od duha Neprijatelja čovjeka.

Dakako sudionici su tijekom tih dana zajedno molili časoslov i slavili euharistiju koju je predvodio nadbiskup, a dr. Rađa održao kratke homilije. Predvoditelj je inače svo vrijeme bio na raspolaganju za duhovni razgovor ili za sakrament pomirenja. Sve u svemu bile su to zahtjevne duhovne vježbe u kojima se od sudionika tražilo više duhovne discipline i napora nego obično. No čini se da su zato  i duhovni plodovi bili obilatiji i da će ostaviti dubljeg traga kod svih sudionik.