Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Mladen Vukasović ispraćen je na posljednji počinak u srijedu, 18. kolovoza 2021. u rodnoj župi sv. Luke ev. u Kučićima u 69. godini života i 40. godini misništva. Sprovodnu misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić u koncelebraciji s pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, župnikom don Ljubom Bodrožićem i oko pedesetak svećenika, a uz sudjelovanje obitelji, prijatelja, redovnica i mještana rodne župe. U Nadbiskupiji je služio u župama: Split-Brda, Ostrvica i Medov Dolac, a služio je neko vrijeme i kao kapelan domova za starije i nemoćne u Splitu.

“Don Mladen je na sv. Roka trebao izvršiti primopredaju župe u Medovu Docu. Umjesto toga izvršio je jednu drugu primopredaju, primopredaju Bogu svoga života i svećeničkog djelovanja”, kazao je nadbiskup na početku svoje propovijedi u kojoj je govorio o poteškoćama i radostima zemaljskoga hoda i njegovoj usmjerenosti k vječnosti. Don Mladen je preminuo na svetkovinu Velike Gospe kada slavimo uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo. Slavimo središnju istinu vjere: uskrsnuće raspetoga Isusa Krista - Spasitelja našega, kojega sv. Pavao naziva: „prvinom usnulih“ . U svijetlu Kristova uskrsnuća smrt je prijelaz - usnuće. Prvi kršćani s pravom su groblja nazivali „koimeterion - cimitero“, odakle i naš stari naziv „šamatorij“, što znači - mjesto gdje se spava, prostor usnuća. U tom svjetlu i danas za pokojnika kažemo da je usnuo - preminuo u Gospodinu. Uskrsli Krist budi nas iz ovoga usnuća na novost života, jer naš se život mijenja, a ne oduzima, naglasio je mons. Barišić te nastavio: „Don Mladen je prionuo uz ovu istinu Isusa Krista i bio navjestitelj njegova Utjelovljenja i Radosne vijesti. Želimo mu da ostvari onaj dom za koji smo stvoreni i koji nam Gospodin želi u svojoj ljubavi predati.“ Nadbiskup je zahvalio don Mladenu za sve dobro što je učinio za svoga života i 40 godina misništva, te je zahvalio svima koji su mu na bilo koji način pomogli osobito u trenucima njegove bolesti.

Zahvalu pokojniku za njegov predani rad izrekli su: don Mario Čagalj, uime župe Medov Dolac i don Boris Vukasović.

Don Mladenov životni put pročitao je pastoralni vikar dr. Nediljko Ante Ančić.

Fotogalerija: Borko Gunjača

IN MEMORIAM

Don Mladen Vukasović (1952.-2021.)

Svećenik Mladen Vukasović, sin oca Filipa i majke Ivke r. Tomasović, rođen je 19. kolovoza 1952. u mjestu Kučiće. Bio je najmlađi u obitelji koja je imala šestero djece, dvije kćeri i četiri sina. Roditelji su ga odgajali u kršćanskom duhu i već je kao dječak nosio u sebi klicu duhovnog zvanja koje će se tek poslije jasno očitovati. Povodom svoga srebrenog misničkog jubileja u razgovoru za List Zov rodnih ognjišta (god. XII. 2006. br.2 (23), don Mladen veli: “Uvijek sam bio opčinjen pjevanjem u crkvi, svijećama i cvijećem na oltaru, mirisom tamjana i sve to zajedno doživljavao sam kao nešto uzvišeno, nadzemaljsko. Želio sam i ja tako nešto raditi što radi župnik.”

Osmogodišnju školu završio je u svom rodnom selu Kučićima, a zatim je pohađao strukovnu školu u Omišu i neko vrijeme radio u omiškoj tvornici tekstila Trikotaži. Kad je došao do jasne spoznaje da ga Bog poziva u svećeničku službu, napušta posao u tvornici i godine 1971. javlja se u Franjevačko sjemenište u Sinju da postane redovnik-franjevac. Za Mladenove roditelje bila je to teška odluka jer su njihova druga djeca već bila otišla od kuće, dvoje u Čile a dvoje u Njemačku. Ipak su prihvatili da Mladen pođe putem prema svećeništvu.

Kod franjevaca je Mladen završio gimnazijsko školovanje, položio ispit zrelosti i obavio redovnički novicijat u samostanu na otočiću Visovcu.

Nakon toga kao pitomac Provincije Presvetog Otkupitelja upisuje filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj. Njegovo duhovno traženje ipak još nije bilo posve završeno. Početkom 1978. odlazi iz Makarske i javlja se u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu gdje je primljen i kao svećenički kandidat Splitsko-makarske nadbiskupije nastavlja studij na Teologiji u Splitu današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

Sveti red đakonata primio je zajedno s još nekolicinom kandidata u kapeli Splitske bogoslovije na blagdan Bezgrešnog začeća 8. prosinca 1980. Sljedeće godine 26. lipnja u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu nadbiskup Franić zaredio ga je za svećenika. Svoju mladu misu don Mladen je slavio na Gospu od Anđela 2. kolovoza u rodnoj župi Kučićima.

Prva svećenička iskustva stekao je u Župi Materinstva B.D. Marije na Brdima u Splitu gdje je kao župni pomoćnik djelovao sedam godina. Tadašnja župa Brda bila je golema i obuhvaćala je i područje Ravnih Njima i Neslanovca, a komunističke vlasti nisu davale dozvolu za gradnju prave crkve. Cjelokupni duhovni i crkveni život te župe odvijao se u jednoj kupljenoj obiteljskoj kući u kojoj je bila i kapela, i dvorana za pouke i župni ured i stambeni dio. “Bilo je strašno naporno, jer vjernika je bilo mnogo, a prostor tijesan” prisjeća se don Mladen u spomenutom razgovoru.

Nakon kapelanske službe u Splitu don Mladen je imenovan župnikom u Ostrvici, maloj župi Poljičkog dekanata u kojoj je djelovao osam godina. Odatle su ga pastoralne potrebe nadbiskupije ponovno dovele u Split jer ga je tadašnji nadbiskup Ante Jurić imenovao kapelanon umirovljeničkih domova u Splitu.

Bila je to za nj nova i izazovan služba koju je predano obnašao punih jedanaest godina, vodeći kao svećenik duhovnu skrb za starije i nemoćne osobe koje su bile smještene u tri velika splitska doma: Dom umirovljenika Zenta, Dom Umirovljenika Vukovarska i Mirovni dom Lovret. Znao je s puno umijeća i strpljivosti pristupiti tim osobama saslušati ih, razumjeti njihove terete i tegobe, podijeliti njihova iskustva i olakšati breme života. Davao im je duhovnu utjehu i nadu, slavio s njima sveta otajstva vjere te ih krijepio sakramentima Crkve.

Godine 2007. uslijedio je premještaj i novo zaduženje. Don Mladen je imenovan župnikom Župe sv. Roka u Medovu Docu u kojoj će ostati sve do nedavnog oboljenja prije dva i pol mjeseca i gdje će završiti četiri desetljeća svoga svećeničkog rada i služenja.

Njegova bolest nije došla posve iznenada. Budući da su se u posljednje vrijeme zdravstvene tegobe povećavale, don Mladen je krajem svibnja hospitaliziran u splitskom KBC-u i napravio pretrage. Liječnici su ustanovili da se radi o znatnim oštećenjima jetre (ciroza) pa je don Mladen nakon toga višekratno priman u bolnicu na tretman i otpuštan na kućnu njegu.

Prije dva tjedna dr. Gorana Trgo primila ga ja na interni odjel Opće bolnice u Kninu pružajući mu punu zdravstvenu njegu i pokušavajući ga pripremiti za eventualnu operaciju. Unatoč tom plemenitom pothvatu i svim stručnim poduzetim mjerama don Mladen je preminuo u prošlu nedjelju, 15. kolovoza na blagdan Velike Gospe u ranim popodnevnim satima.

Naš brat don Mladen vjerno je kao svećenik služio Gospodinu u Crkvi Božjoj. Neka sada na kraju svojeg zemaljskog hodočašća zavrijedi čuti Kristov glas: “Slugo dobri i vjerni, uđi u veselje gospodara svoga.” Amen (NA Ančić)