Trojica svećenika u našoj nadbiskupiji završila su ove godine svoju aktivnu župničku službu i stavljeni su u stanje mira. To su don Anđelko Dukić, dosadašnji župnik Župe sv. Spasa na Mejašima u Splitu, don Ivan Džaja župnik Župe sv. Jurja m.  Biorine i ekskursor Župe Gospe od Ružarija - Budimiri te don Danijel Guć župnik Župe sv. Jakova ap. - Cista Velika i župni upravitelj Župe sv. Ivana Krstitelja Dobranje. O don Anđelku Dukiću možete pročitati osvrt na Portalu nadbiskupije na ovom linku.

Don Ivan Džaja, r. 15. studenoga 1949. u Medovu Docu, pohađao je Nadbiskupijsku gimnaziju u Splitu a zatim filozofsko-teološki studij na Teologiji u Splitu današnjemu Katoličkom bogoslovnom fakultetu.  Za svećenika je zaređen 26. prosinca 1975. u Splitskoj katedrali.  Prve pola godine svoga svećeništva obnašao je službu privremenog tajnika nadbiskupa Frane Franića. Poslije toga četrnaest godina  pastoralno djeluje kao župni upravitelj Župe Ričice.  Iz Ričica premješten je za župnika župe Otrić-Struge. Na toj službi ostaje pet godina. Životni put i pastoralne obveze odatle su ga 1995.dovele u Biorine gdje mu je povjerena služba župnika župe sv. Jurja mučenika u Biorinama i upravitelja župe Gospe od Ružarija u Budimirima. Ove župe je vodio i u njima služio punih 24 godine, više od polovice svoje svećeničke službe, sve do  nedavnog prijevremenog umirovljenja (19.8.2019).  

Obje su ove župne zajednice o kojima se don Ivan donedavno brinuo po broju stanovnika i vjernika danas vrlo male. Nekoć nije bilo tako. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća iz tih krajeva obitelji su masovno odlazile u Split ili u inozemstvo osobito u Njemačku. U tom kraju tada nije bilo niti potrebne infrastrukture (  prometnice, telefonska i vodovodna mreža) niti prilike za  naći zaposlenje. Tako se broj žitelja   u Budimirima drastično smanjio s više od pet stotina, koliko ih je tu živjelo pedesetih godina prošloga stoljeća, na današnjih oko stotinjak. Jednako tako je i u župi Biorine u istom razdoblju  opao broj stanovnika od gotovo 800 na današnjih  manje od dvije stotine među kojima prevladavaju domaćinstva  sa starijim osobama. Slijedom toga vrlo negativnog demografskog razvitka posve je nestao i društveni život u tim mjestima: Nema više ni škole, ni pošte ni trgovine za kupnju osnovnih životnih namirnica.

U međuvremenu  asfaltirane su ceste, izgrađena vodovodna i telefonska mreža, dostupne su i ostale moderne telekomunikacijske usluge ali nema ljudi. Nedostaju osobito mlađe obitelji jer ne postoje mogućnosti zapošljavanja. Jedina svijetla točka u Biorinama je novootvoreni pogon Ponistra PVC stolarije koji zapošljava desetak radnika pa tako pruža uvjete za život nekoliko mlađih obitelji. Nakon odlaska stalnog župnika te će dvije male župe zacijelo osjetiti određeni nedostatak redovite duhovne skrbi jer će ona u sadašnjim uvjetima nužno biti ograničena.

Župnik don Ivan je uz svoju duhovnu i pastoralnu skrb na izgradnji vjernika kao i većina naših župnika bio obnovitelj crkvenih objekata. Za vrijeme župnikovanja u Ričicama  promijenio je krov na župnoj crkvi  i uređivao župnu kuću. U Biorinama je također promijenio krov na crkvi, fugirao vanjske zidove i obojao unutrašnjost a zvonik je obložio kamenom. Župnu kuću je također posve obnovio te je učinio prikladnom za stanovanje. U Budimirima crkva je iznutra obnovljena, postavljena je  nova rasvjeta i dijelom uređen prezbiterij. Prije petnaestak godina neprikladni i ruševni zvonik bio je u planu za obnovu uz pomoć Nadbiskupije. Od toga se međutim odustalo.

Budući da je vjernika malo i da su to uglavnom starije osobe, a djece i mladih vrlo malo, pastoral se zapravo  sveo na temeljna slavlja nedjeljnih misa i blagdana te sprovode i mise za pokojne. (NA Ančić)

Don Danijel Guć, rođen je 1. siječnja 1942. u biokovskom mjestu Krstatice. Njegov otac Marko i majka Iva imali su osmero djece, četiri sina i četiri kćeri. Četverogodišnju školu pohađao je  u rodnom mjestu a osmogodišnju u Zagvozdu. Godine 1959. javlja se u Nadbiskupsko sjemenište u Splitu. Budući da su komunističke vlasti bile zatvorile splitsko Sjemenište i Bogosloviju,  poslan je da pohađa gimnaziju u Dječačko sjemenište u Zagreb. Nakon položene mature 1964. upućuje molbu poglavarima u Splitu da ga prime  u  Bogosloviju kao kandidata za svećeništvo Splitsko-makarske biskupije. Danijel je svoju svećeničku formaciju nastavio u Splitu i na ovdašnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu završio svoj filozofsko-teološki studij.

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1969. u Splitu. Nakon ređenja nadbiskup  dr. Frane Franić šalje ga šest mjeseci u Zagvozd kao zamjenu bolesnog svećenika don Marka Perice. Poslije toga imenovan je  župnim upraviteljem Svetog Roka Medov Dolac i Dobrinče gdje ostaje 31 godinu.  Na toj župi razvio je živu pastoralnu i graditeljsku aktivnost te sagradio u teškim uvjetima ondašnjeg komunističkog režima dvije nove crkve, župnu crkvu u Medov docu i filijalnu crkvu u Dobrinčima, obnovio župnu kuću, restaurirao staru župnu crkvu u Medov Docu i nadogradio zvonik. Najveću radost u toj župi doživio je dok je pripremao pet mladih misa za mlade svećenike iz te župne zajednice koji su onih godina završavali svoje školovanje i primili sveti Red prezbiterata.

Don Danijel je četiri godine obnašao službu župnika u župi Male Gospe u Grabovcu gdje je uz redoviti pastoralni rad uredio unutrašnjost župne crkve i glavni oltar. Godine  2004. iz Grabovca dolazi u Župu sv. Jakova  Cista Velika u kojoj će ostati 15 godina sve do svojega umirovljenja. Posljednjih osam godina bio je župni upravitelj i Župe sv. Ivana Krstitelja Dobranje nakon što je  tadašnji dobranjski župnik don Lovre Žuljević otišao u mirovinu.

Demografsko je stanje u ove dvije župe za koje je don Danijel u posljednje vrijeme pastoralno skrbio katastrofalno. Od 1900 stanovnika koliko ih je 1971. godina imala Cista Velika, danas je broj žitelja pao na oko 600, a u Dobranjama od nekoć 900 žitelja početkom 60-tih godina prošloga stoljeća, danas ih ima samo oko 120. Budući da se broj staračkih domaćinstava znatno povećao, u Cisti je nedavno otvoren i dom za starije i nemoćne osobe za koji se župnik također duhovno brine.

Don Dane je svoje polustoljetno svećeničko djelovanje okrunio nedavnim slavljen zlatne mlade mise i time se pri odlasku u stanje mira oprostio od svojih vjernika. Kao i u župama gdje je prije  službovao,  u Cisti je nastavio obnavljati i popravljati crkvene objekte. U župnoj crkvi sv. Jakova između ostalog je obnovio glavni oltar, uredio oltar prema puku te unutrašnjost crkve. U Dobranjama je napravio sanitarni čvor pokraj crkve, postavio novo grijanje i započeo obnovu električnih instalacija zvona te uređenje kora i zvonika.