U nedjelju, 18. kolovoza 2019., dugogodišnji zaslužni župnik župe Sv. Spasa na Mejašima u Splitu, don Anđelko Dukić, na prigodnoj svečanosti oprostio se od svojih suradnika i vjernika te nakon 31 godine župnikovanja na Mejašima i 48 godina misništva odlazi u mirovinu. Istodobno sa župe odlazi pastoralna suradnica č. s. Loreta Leventić, župni pomoćnik dr. don Ante Mateljan te župni vikar don Ante Bitunjac koji će preuzeti službu župnika u Pločama. Tim povodom donosimo kratak osvrt na don Anđelkov životni put i njegovo plodno pastoralno djelovanje.

Don Anđelko Dukić rođen je 28. siječnja 1943., od roditelja pok. Mate i Paške r. Odrljin. Djetinjstvo je proveo u rodnim Košutama, osnovnu školu završio u Trilju, klasičnu gimnaziju pohađao od 1961. u Dubrovniku, te nakon odsluženja vojnog roka maturirao 1966. u Splitu. Teološki studij pohađao je na Teologiji u Splitu, a za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je u Sinju na svetkovinu sv. Petra i Pavla 1971., u društvu 17 ređenika.

Prvu svećeničku službu vršio je kao upravitelj župa Borovci i Nova Sela (1971.-1972.), potom u župi Vidonje (1972.-1979.). Bio je ekonom Nadbiskupskog sjemeništa i Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu (1979.-1982), te potom župnik u Ostrvici (1982.-1988.), odakle ga je nadbiskup Franić premjestio na Mejaše, gdje ostaje sve do kraja svoje pastoralne službe (1988.-2019.).

Za župnikovanja u Vidonjama dovršio je izgradnju nove župne crkve, uređenje crkve i zvonika, sagradio novu župnu kuću, a u staroj župnoj kući uredio je dom za siromašne. U to vrijeme, za velike nacionalne proslave u Solinu 1976. godine, upoznao je pomoćnog biskupa nadbiskupije Paderborn, mons. Paula Nordhuesa, s kojim je ostao povezan i u prijateljstvu sve do njegove smrti, a koji je postao veliki dobročinitelj u brojnim don Anđelkovim pothvatima. U Ostrvici je obnovio župnu crkvu, uredio prilaz crkvi i groblju, dogradio dio župne kuće te vodio obnovu crkve sv. Ante i crkve sv. Roka.

Dolaskom na Mejaše počeo je pripreme za gradnju buduće župne crkve i pastoralnoga centra. Kasnije je uredio kuću, apartman za kapelana te župni ured i arhiv. Plod don Anđelkova ustrajnog zauzimanja je veličanstvena župna crkva sv. Liberana, sagrađena prema projektu arh. Slavena Rožića. U kripti crkve, uz veliku središnju dvoranu koja je više godina služila i kao crkva, uređene su dvije pokrajne dvorane i čajna kuhinja. U samoj crkvenoj lađi, uz prezbiterij s kamenim oltarom, ambonom i krstionicom te pokrajnim svetohraništem, ističu se vitraji, rad akademskog slikara Ivana Grgata. U crkvi su hrastove klupe te je uvedeno grijanje i hlađenje, na koru klasične orgulje s 25 registara i dva sviraonika, a na zidu galerijâ križni put. Zvonik i pročelje crkve obloženi su kamenom, na krov je stavljena hidro i termo izolacija. Na Dračevcu, u krugu nekadašnje vojarne JNA, čim je prešla u hrvatske ruke, don Anđelko je organizirao dušobrižništvo te predvodio gradnju kapele Sv. Križa koja je dugo služila vjernicima Dračevca, sve dok nije postavljena veća montažna kapela u kojoj se sada slavi sveta misa. Uz kapelu Sv. Križa don Anđelko je posadio mali maslinski vrt. Uz redovite pastoralne službe, svete mise i pobožnosti, redoviti župni vjeronauk, pohod bolesnicima, vođenje sprovoda i priprema za blagdane i svetkovine, don Anđelko uz pomoć župnih pomoćnika vršio je i službu zatvorskoga kapelana od 1991. sve do 2019. godine. Uz to bio je i vojni kapelan (1991.-1998.), sve dok nije služba vojnoga kapelana ustrojena preko Vojnog ordinarijata. Vjernicima župa u kojima je služio dobro je poznata don Anđelkova osobna skromnost te ljubav prema Crkvi i Domovini, što se osobito pokazalo u godinama Domovinskog rata, u brizi za izbjeglice i prognanike, kao i u trajnom poticanju novih svećeničkih i redovničkih zvanja.