U samostanu sestara Službenica Milosrđa – Anćele svečanim misnim slavljem koje je u suslavlju s povjerenikom za misije Splitsko makarske nadbiskupije don Jakoslavom Banićem predvodio mons. Miroslav Vidović, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije u subotu 24. ožujka po prvi put proslavljen je Dan svjedoka vjere.

U Splitsko makarskoj nadbiskupiji postoji određeni broj svećenika i osoba posvećenog života koji su svoj život posvetili svjedočenju vjere u misijskim krajevima, a svojom svećeničkom-redovničkom pripadnošću povezani su s Nadbiskupijom. Ovim danom, koji se obilježava na razini sveopće Crkve, i mi, kao dionici te iste Crkve, pozvani smo Bogu zahvaliti, a ujedno i moliti za ove osobe kojima je ovaj Dan na poseban način posvećen, kazao je mons. Vidović.

Na početku misnoga slavlja zahvalio je novoizabranom povjereniku za misije don Jakoslavu Baniću na njegovoj inicijativi da se Dan svjedoka vjere od sada obilježava i u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Istaknuo je kao je neposredan povod za obilježavanje toga Dana život i žrtva nadbiskupa Oskara Romera koji je posvjedočio svoju vjeru u Boga i istinu koja se nije mogla ušutkati i koja traži čitav život. Govoreći o svjedocima vjere diljem svijeta kazao je kako je dovoljno pogledati statistike koje pokazuju da ne prođe niti jedna godina, pa ni u ovom 21 st. kojega mnogi smatraju humanim, da nema na desetke onih koji su posvećujući svoj život za Krista i za druge postali žrtve, svjedoci vjere.

Spomenuo je silne strahote i poniženja koje u Ruandi, Burundiju diljem svijeta proživljavaju svjedoci vjere i koji su pored svega ostali čvrsti i ustrajni. Njihov motiv s kojim su pošli daleko od svoje rodne grude je okupiti narod Božji pod jednim jedinim kraljem, Kristom Kraljem i dati svoj život za njega, za njegovu ideju da se čitav narod okupi i da bude narod spašenih. „Koje li sreće i zadovoljstva kad netko pođe s tom sviješću i spoznajom negdje drugdje svjedočiti i koje li sreće kad netko ima i privilegiju dati život s takvom spoznajom“, kazao je propovjednik te istaknuo kako treba diviti se tim svjedocima pa osjetiti i sram, jer vro često u različitim situacijama čovjek se prepadne budućnosti, vremena i onim što ono nosi.

Fotogalerija: Andrija Jurčević

Često se nađemo u situaciji da se pitamo hoćemo li imati hrabrosti suočiti se sa svim poteškoćama i hoćemo li imati hrabrosti biti svjedokom u vremenu u kojem živimo. Suočavamo se sa strahom koji proizlazi iz pitanja što će biti od Europe i kuda ide. „Dogodit će se ono što se događa sa svakom biljkom kada je se odreže i odvoji od njenog korijena. Biljka propada. To će se dogoditi i s Europom kada se odvoji od svojih kršćanski korijena. Ona će još pokušavati neko vrijeme vegetirati preživljavati i činiti će se kao da se ništa ne događa no ona će se osušiti“, kazao je propovjednik ta dodao kako smo mi Božjom providnošću posađeni upravo u tu Europu i imamo priliku biti svjedoci vjere. Pozvao je da iskoristimo priliku da ovaj dan učinimo svojim danom no to nećemo moći kako je kazao učiniti svojim snagama. Kad se s Gospodinom ide naprijed sve se može. Bez njega ne možemo ništa a s njim možemo „neka nam ovaj dan ne bude samo uspomena na neke druge koji su dali život za vjeru nego neka nam bude još više poticaj i potrebno ohrabrenje da i sami budemo svjedoci vjere.“

Ono što nas tješi u našim strahovima i poteškoćama su upravo dani Velikog tjedna. Utjeha u strahu je sama spoznaja da je Gospodin već bio tamo gdje se mi nalazimo, te da je prošao tom stazom i da je posvetio i blagoslovio, tu stazu, označio je potrebnim putokazima, svjedocima da uz najveće neznanje ne zalutamo. Dovoljno je samo pratiti njegove znakove, svjedoke koje je on postavio. U našim strahovima tješi nas i hrabri spoznaja da je Gospodin uskrsno i da će se Gospodi pobrinuti i za naše uskrsnuće. Naše je samo ići za njim jer je on sve to prošao i iskusio i olakšao naš put. To je ono što nas tješi i ohrabruje i kada se strah, utjeha, nada, ohrabrenje „zalije“ s molitvom onda nam je uspjeh osiguran. Moliti za sebe, svoje bližnje za Crkvu da budemo svjedoci vjere, pozvao je na kraju misnoga slavlja mons. Vidović.                                        

Želja organizatora je da se svake godine Dan svjedoka vjere slavi u drugim crkvama i samostanima iz kojih potječu misionari i misionarke, te da im se na taj način pokaže ljubav i zahvalnost za njihov dar svjedočenja, za njihov rad te kroz molitvu i zajedništvo izrazi osjećaje povezanosti i ohrabrenja.