U petak 17. studenog u poslijepodnevnim satima splitska sjemenišna zajednica uputila se na trodnevni izlet i hodočašće bl. Miroslavu Bulešiću  u Istru. Na putu smo stali na odmorištu u Lici gdje nas je iznenadio i razveselio snijeg. Nakon kratkih "zimskih radosti", nastavili smo prema Puli i Biskupijskom-Misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“. Ondje su nas srdačno dočekali bogoslovi i njihovi odgojitelji; priredili su nam večeru te nas proveli kroz sjemenište. Umorni od puta pošli smo na počinak.

Ujutro smo imali rano ustajanje kako bismo zajedno s našim domaćinima sudjelovali u Pohvalama (molitvi koja se sastoji od Jutarnje i Službe čitanja iz Časoslova, nagovora te molitve srca), a potom smo doručkovali. Naša iduće odredište u Istri bio je Poreč i veličanstvena Eufrazijeva bazilika. Kroz nju i kroz čitavi grad proveo nas je don Josip Mašina. Potom smo se zaputili u Kanfanar, župu u kojoj je službovao blaženi Miroslav Bulešić, ondje su nas dočekali don Antun Nižetić i don Jure Purkić. Don Antun nam je posvjedočio svoj poziv i govorio nam je o bl. Miroslavu te o Torinskom platnu čija se originalna kopija čuva u župnoj crkvi. Mjesni župnik nije mogao biti prisutan, ali počastio nas je tradiocionalnim istarskim delicijama na obližnjem obiteljskom gospodarstvu. Također, ondje smo imali prilike čuti svjedočanstva dvoje mjesnih ljudi o Božjem zahvatu u njihove živote. Krenuli smo dalje prema središnjem odredištu i događaju našeg puta - Svetvinčentu, gdje se nalaze kosti našeg bl. Miroslava. Svetu misu je predvodio ravnatelj don Edvard Punda koji nas je u propovijedi potaknuo da u svom sjemenišnom životu nasljedujemo primjer bl. Bulešića, umirući sebi u svakodnevnim malim stvarima. Na povratku u Pulu svratili smo i u Vodnjan gdje se nalazi crkva s najvećim brojem relikvija u svijetu. 

 

Naš posljednji dan također je protekao u znaku bl. Miroslava jer smo posjetili Lanišće, mjesto njegovog mučeništva – mjesto njegovog rođenja za nebo. Tu smo se pomolili i uz oltar na kojem je bl. Miroslav slavio svoju posljednju misu, njegovu zagovoru preporucili svoje potrebe. U Split smo se vratili u poslijepodnevnim satima, a na putu kući okrijepili smo se u „Macole“ gdje smo ponovno uživali u blagodatima snijega.