Sprovodnu misu i obrede za pokojnog don Jakova Cikojevića, svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u utorak, 5. rujna u župnoj crkvi sv. Ilije Proroka u Studencima. U koncelebraciji je bilo oko 120 svećenika predvođenih generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem i pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem.

Članovi obitelji, rodbina, časne sestre, brojni vjernici iz njegove župe i predstavnici vjernika iz župa u kojima je don Jakov djelovao te prijatelji došli su se oprostiti od pokojnog don Jakova. Na početku propovijedi nadbiskup je postavio upit o ljudskom identitetu, upit koji se, kako reče, postavljao i sv. Pavlu, a Pavao u odgovoru na taj upit upućuje na Gospodina (pos. Rimljanima: Živimo li dakle ili umiremo, Gospodinovi smo).

Potom je istaknuo kako se don Jakov kroz dugo godina borio s vlastitim slabostima i grijesima, kako su mu vlastite slabosti bile često pretežak križ pod kojim je padao, ali se uvijek iznova ustajao i hodio naprijed. „Njegov križ dao mu je iskustvo da zna biti blizak čovjeku i razumjeti ga u njegovim poteškoćama, slabostima i grešnostima. Možda ga je zato ovaj križ učinio komunikativnijim, društvenijim, bliskijim. Jakov je imao srce i duše za čovjeka“, naglasio je nadbiskup Barišić. Zanimljivo, nastavio je, narod je imao puno razumijevanja za njegove slabosti, čak i više nego braća svećenici, pa čak i više nego i on sam. No, uz slabosti don Jakov je imao i neke značajke po kojima je iskazivao plemenitost, a to su ljubav prema siromasima, prema svome narodu i žrtvama rata, prema Crkvi Božjoj. U svim župama u kojima je boravio don Jakov je gradio nove i obnavljao stare crkve, ali je još važnije to što se znao staviti na raspolaganje svojim vjernicima koji su to znali cijeniti pa su mu stoga i opraštali njegove slabosti.

Fotogalerija: Borko Gunjača

Podatke o pokojnikovom životu i radu iznio je pastoralni vikar mons. Ančić. Podsjetio je da je don Jakov rođen 1948. god. u Studencima, a zaređen za svećenika 1975. god. u Splitu. Pastoralno je služio u župama: Metković-sv. Nikola, Budimir, Biorine, u Njemačkoj, Zvečanje, Ostrvica, Vinišće, Makarska-Kraljica mira i Zagvozd. Od pokojnika su se oprostili: u ime Hercegovačke franjevačke provincije fra Anto Marić, kao mještanin i kolega fra Jakov Udovičić, ž. vikar u Vinjanima, u ime vjernika župe Vinišće remeta Ivica Marušić i fra Zoran Jonjić, župnik Studenaca. Nakon sprovodne mise don Jakov je pokopan na mjesnom groblju u Studencima.

..................................................................................................................................................................................................................................................................................................

IN MEMORIAM

Don Jakov Cikojević (1948.-2017.)

Don Jakov Cikojević rođen je 22. kolovoza 1948. u Studencima, bivša općina Imotski. Njegovi roditelji, otac pok. Ivan i majka pok. Milica rođ. Trogrlić imali su dva sina. Jedan od njih Jakov odlučio se za duhovno zvanje. Nakon završetka osnovne škole u svojem rodnom mjestu prijavio se u Franjevačko sjemenište u Sinju gdje je pohađao gimnaziju, završio novicijat i položio ispit zrelosti.

Kao franjevački bogoslov u Dubrovniku pohađa dvije godine studija filozofije što su ga za svoje kandidate sedamdesetih godina prošloga stoljeća neko vrijeme zajednički organizirale Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i Franjevačka provincija sv. Jeronima. Fra Jakov napušta franjevce i prelazi u dijecezanske bogoslove. Tadašnji dubrovački biskup dr. Severin Pernek prima ga među svećeničke kandidate za svoju biskupiju te ga godine 1973. šalje da nastavi filozofsko-teološki studij na Teologiji u Splitu današnjemu Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

U Splitu je Jakov izrazio želju da prijeđe u svoju rodnu dijecezu pa ga ondašnji nadbiskup dr. Frane Franić prima kao svojega bogoslova u Splitsko-makarsku nadbiskupiju. Za đakona je zaređen (29. lipnja) 1974. (u Imotskom) a zatim je sljedeće godine 26. prosinca u Katedrali u Splitu primio sveti red prezbiterata.

Kao mladomisnik najprije je poslan na službu župnog vikara u župi sv. Nikole u Metkoviću koju je obnašao godinu dana. Budući da je pokazivao dobre katehetske sposobnosti imenovan je i katehetom mladih u Opuzenu. Odatle je premješten za upravitelja župe Biorine te ekskurzora župe Budimiri gdje je također proveo jednu godinu. Kako su se kod don Jakova počeli javljati sve veći zdravstveni problemi, razriješen je pastoralnih dužnosti da bi se nekoliko godina mogao posvetiti liječenju.

Kad se oporavio, na njegovu molbu nadbiskup Franić mu daje odobrenje da pođe u Njemačku. Tako je od godine 1982.-1986. djelovao na njemačkim župama Geislingenu i Höfingenu u biskupiji Rottenburg-Stuttgart. Radeći u inozemnoj pastvi kao marljiv i sposoban dušobrižnik, dobro se uklopio u mjesnu Crkvu. Stekao je poznanstvo, poštovanje i povjerenje ondašnjeg generalnog vikara te biskupije Eberharda Mühlbachera koji će ga od tada stalno potpomagati u njegovim pastoralnim i graditeljskim pothvatima.

Poslije boravka u Njemačkoj Jakov se vraća u Hrvatsku i uključuje se ponovno u pastoral svoje nadbiskupije. Deset godina upravlja župom Zvečanje (1987.-1997) gdje je uz pomoć njemačkih dobrotvora sagradio crkvu u Smolonjama. Nakon toga je imenovan župnikom u Vinišću na krajnjem zapadu naše nadbiskupije. Tijekom svojega petogodišnjeg župnikovanja (1997.-2002.) u toj župi, vršeći redovite pastoralne zadaće, velikim zalaganjem i spretnošću sagradio je uz pomoć već spomenutih dobrotvora novu župnu crkvu i novu župnu kuću. Iz Vinišća je premješten za župnika župe Kraljice mira u Makarskoj gdje ostaje kratko – svega godinu dana. Odatle dolazi u svoju posljednju župu Zagvozd u kojoj će provesti 11 godina. I tu je uređivao filijalne crkve i njihov okoliš u Rakićima i Rastovcu.

Don Jakova su vjernici svuda voljeli i cijenili kao dobrog i dragog svećenika unatoč njegovim bolestima i tegobama jer je bio komunikativan, zauzet i poduzetan župnik, blizak i susretljiv ljudima u njihovim potrebama. Bio je i veliki hrvatski domoljub koji se osobito zauzimao za pravu istinu o komunističkim zločinima krajem Drugog svjetskog rata i u poraću.

Zbog pogoršanog zdravstvenog stanja don Jakov je početkom godine 2014. zamolio nadbiskupa dr. Marina Barišića da ga stavi u stanje mira. Od tada je nastavio živjeti u svojoj rodnoj kući u Studencima i pastoralno pomagati mjesnom župniku.

Prije nekoliko mjeseci zdravlje mu se pogoršalo. Otišao je u Zagreb gdje je obavljao liječničke preglede i boravio na liječenju. Preminuo je u petak 1. rujna 2017. u večernjim satima u Kliničkoj bolnici Sv. Duh.

Gospodin Isus Krist koji je don Jakova pozvao u svećeničku službu neka ga sada nakon zemaljskog putovanja primi k sebi i podari mu mjesto na vječnoj gozbi u nebeskom kraljevstvu radosti i mira. Amen. (NA Ančić)