Godišnje duhovne vježbe za mlađe svećenike Splitsko-makarske nadbiskupije održane su od 28. do 31. kolovoza 2017. u Duhovnom centru - Karmelu sv. Ilije - na Buškom jezeru u Bosni i Hercegovini. U vrlo ugodnom i mirnom ambijentu karmelićanskoga samostana, uz splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića, okupilo se 17 mlađih svećenika te generalni vikar mons. Miroslav Vidović i pastoralni vikar dr. Nediljko A. Ančić. Voditelj duhovnih vježbi bio je o. Damjan Kružičević, benediktinac iz samostana Ćokovac na otoku Pašmanu.

Duhovne vježbe žurni su i prijateljski poziv da čovjek nađe Boga i susretne se njime. Osobito su potrebne svećenicima budući da vjernici koji su im povjereni prema njima imaju visoka očekivanja i s pravom žele svete pastire. Stoga su duhovne vježbe protekle u ozračju sabranosti, razmišljanja, razmatranja, šutnje i molitve, ali i bratskoga druženja. Dnevni duhovni ritam sastojao se od zajedničkoga slavlja liturgije časova, klanjanja pred Presvetim na završetku dana, dva razmatranja nakon kojih je slijedilo vrijeme za osobno razmišljanje i molitvu te svečanoga slavlja euharistije kao liturgijskoga vrhunca dnevnoga druženja s Bogom i njegovom Riječju.

Kroz pet polusatnih razmatranja voditelj duhovnih vježbi okupljene je svećenike nastaojao podsjetiti na bitne sastavnice svećeničkoga života i duhovnosti. Progovorio je tako o važnosti šutnje, molitve i askeze, ali ne kao one disciplinske šutnje, shvaćene doslovno, nego više kao svećenikove potrebe da Boga i bližnjega sluša, čuje, a onda i posluša. Tako svećenik potvrđuje da nije sam i vidi sebe kao čovjeka zajedništva - s Bogom i drugom braćom svećenicima. Biti čovjek zajedništva nemoguće je bez milosrđa i pokore, a upravo se Bog objavio kao milosrdan. Svećenik je to Božje milosrđe pozvan provoditi u djelo, osobito u slavlju sakramenta ispovijedi i euharistije. Euharistija je, kako je naglasio o. Damjan kroz tri evanđeoske slike, uvijek iznova poziv na obraćenje i ljubav. Ljubav je jedina stvarnost koja se dijeleći umnaža.

Voditelj duhovnih vježbi, i sam porijeklom iz Splitsko-makarske nadbiskupije (župa Zvečanje), nastojao je citatima iz Svetoga Pisma, ckrvenih dokumenata, a ponajviše vlasititm iskustvom, pomoći okupljenim svećenicima da njihov život bude što više prožet evanđeljem i euharistijom, odnosno milosrđem i zahvalnošću. I sam se Isus često povlačio na samotno mjesto u molitvu. Bog govori smirenoj duši, jer se susret s njime događa u čovjeku, a ne negdje izvan njega. Upravo zato ovi dani usrdnije molitve i duhovne okrepe nisu bijeg od stvarnosti nego milosni trenuci potrebni svećenicima kako bi našli snagu potrebnu za svakodnevno svjedočenje milosrđa i ljubavi svojim bližnjima - vjernicima u sredinama u kojima djeluju.