Bogoslovi Splitsko-makarske nadbiskupije predvođeni nadbiskupom Marinom Barišićem i novim odgojiteljima,  sastali su se na redovitoj ljetnoj rekolekciji u Vepricu od 25. do 27. kolovoza. U tri dana odmora i svetosti, zakriljeni svježinom i mirom smaragdno – azurnih skuta Majčina plašta, sabrali su se u vepričkom „šatoru sastanka“ prebirući u svom srcu događaje ovoga ljeta. Tišina i dašak „blagog lahora Ilijinog“ podno surih stijena oklopa  sv. Jure, još jednom se, primijetili su mnogi od nazočnih, pokazala toliko potrebnom oazom mira, pauzom pogodnom za razmatranje tekućih izazova i budućih zadaća koje donosi nadolazeća jesen, daleko od radne ljetne vreve splitsko-makarskih turističkih metropola.

Nakon srdačnih pozdrava i uvodnih napomena u petak navečer, nadbiskup je bogoslove upoznao sa novim odgojiteljima Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu: rektorom don Jurom  Bjelišem, vicerektorom don Ivanom Urlićem i duhovnikom don Stipanom Šurlinom. Nadbiskup je pri tome istaknuo kako je svaki početak dobrodošla novost i znak mladosti duha; čovjek je mlad sve dok može započinjati, krenuti iznova. Obodrio je bogoslove i njihove nove odgojitelje, osvrnuvši se ukratko na nove tekovine i smjernice u odgoju svećeničkih kandidata kao višegodišnjeg procesa koji se u novijoj misli sve jasnije kristalizira kao dinamičan slijed od četiri interaktivna stupnja – propedeutsko razdoblje (pripravna godina), studij (filozofija), suobličavanje (teologija i duhovnost), pastoral.

Novi duhovnik bogoslova, don Stipan Šurlin, uvodeći u subotu bogoslove u pokorničko bogoslužje, u svom nagovoru je naglasio kako se istinski ljetni odmor jednog bogoslova (kršćanina) ne iscrpljuje u izležavanju na plaži; čovjek je nešto više od čudesnog komprimata nosivih elemenata materijalnog svemira. U njega je Bog udahnuo svoga Duha i bez tog Božjeg Duha čovjek ne može istinski živjeti ni odmarati se, niti živjeti evanđeoske savjete. Polazeći od istine da je Bog stvoritelj, uzdržavatelj i spasitelj svega stvorenja, novi duhovnik je blagonaklono pozvao bogoslove da pred kušnjama ljetne dokolice i ljetnoga radnog „žrvnja“ preispitaju svoj odnos s Bogom i njegovom Riječi i raspoloživost za čistoću, siromaštvo i poslušnost postavljajući sebi tri temeljna pitanja: Čija je (uistinu) žena/djevojka prema kojoj pružaju pogled? Brinu li oko (eventualnog) posla kojeg su morali prekinuti da bi došli na rekolekciju i novca kojeg su (eventualno) propustili zaraditi i zašto je tome tako? Koje to „učitelje“ ovoga ljeta „slušaju“ na internetu, televiziji; u kafiću, na poslu, u dnevnom tisku?

Nadbiskup je u homilijama subotnjeg i nedjeljnog euharistijskog slavlja u svjetlu Božje riječi pozvao bogoslove da ne pabirče i ne mešetare vlastitom egzistencijom, već da se kao istinski sinovi u Sinu osjećaju „kao kod kuće“; kako ovdje u svetištu, tako i u bogosloviji, u svojim službama, u Crkvi. Božju riječ ne smije se instrumentalizirati, primijetio je nadbiskup, ni nad njom moralizirati; ona je životvorna i pozvani smo prenositi tu životnost drugima. Dan Gospodnji, koji se slavi od Kine do Kanade, dan je oprosta, milosrđa; upravo to je važna dimenzija Uskrsa. Upravo Vepric je naša Cezareja Filipova, nastavio je nadbiskup, u kojoj nas Isus pita ono temeljno, ključno pitanje, pitanje koje ponekad iritira: A što ti kažeš, tko sam Ja? Istina se ne nalazi u anketi javnog mnijenja, niti knjigama, skriptama...Odgovor na ovo pitanje otvara čovjeka (ključ) i daje stabilnost (stijena). Odgovor je to naše egzistencije; uspjeha, padova, boli, radosti, težnji, nadanja. Pozvani smo, zaključio je nadbiskup, trajno sebi postavljati ovo ključno pitanje i nastojati na njega trajno odgovarati u ljubavi; životno, osobno i odgovorno.