Na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla, 29. lipnja 2017. godine, u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu devetorica svećenika proslavili su 50 godina svećeništva: don Pavao Banić i don Filip Pavić (Splitsko-makarska nadbiskupija); fra Silvestar Bota, fra Eugen Poljak i fra Stjepan Poljak (Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja); te don Josip Barišić, don Stanko Lasić, don Frano Markić i  don Grgo Tomić koji zbog zdravstvenih problema nije mogao sudjelovati na slavlju. (Dubrovačka biskupija).

Oni su, uz još trojicu sada već preminulih svećenika don Ivana Vlašića, don Vladu Puca i fra Milu Ćirka, na istu svetkovinu 1967. godine u istoj crkvi, po rukama blagopokojnog nadbiskupa Frane Franića primili sveti red prezbiterata.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski. Pozdravljajući sve okupljene, istaknuo je kako je ovaj zlatni jubilej velika radost za slavljenike, ali i za cijelu Crkvu, te da smo se okupili zahvaliti Bogu za njihovih 50 godina neumornog rada, a na poseban način za dar svećeništva.

U prigodnoj propovijedi mons. Barišić se osvrnuo na same početke njihova svećeničkog života koji su bili smješteni u vrijeme kada nije bilo sigurno reći ni da vjeruješ, a pogotovo da želiš biti svećenik Katoličke crkve. Zbog tog opredjeljenja sami kandidati, ali i njihovi roditelji, gubili su i ona najosnovnija građanska prava. Osim toga, neki od njihovih tadašnjih župnika bili su proganjani i zatvarani. Zbog svega toga trebalo je mnogo hrabrosti i pouzdanja u Boga za biti svećenik. „Vi ste imali tu hrabrost i uz sebe molitve vaših predaka. Ljudsko i vjerničko zajedništvo davalo vam je snagu za naprijed. Plod te zajedničke molitve je anđeo Gospodnji. Koliko je puta anđeo došao iza vaše molitve, bilo da se radilo o vama i vašim poteškoćama, bilo da ste vi bili anđeli u nevoljama drugih“, rekao je nadbiskup. Podsjetio je da biti svećenik znači biti čovjek za druge, dijeliti s njima radost i nevolju. Upravo to su živjeli slavljenici sve ove godine.

Govoreći o njihovu svećeničkom životu istaknuo je kako vjeruje da se svi oni pronalaze u onoj Pavlovoj 'Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao'. „Sada ste u dobi kada vaše vršnjake zovu 'djede'. Vi ne možete postat djedovi, no ne zaboravite da ćete zauvijek biti očevi. To je vaše poslanje -  biti otac svima sve do kraja svoga života. I sada kada ste u odmakloj dobi, možda već oslabljenih snaga, svjedočite to svoje očinstvo svojim životom. Krist je temelj na kojem ste gradili svoj život i koji vas je vodio kroz ovo vrijeme. Krista svjedočite do kraja i budite blagoslov u svojim sredinama“, poručio im je nadbiskup i zaželio da budu učitelji molitve moleći, da naviještaju vjeru vjerujući i da svjedoče svećeništvo živeći.

Svoju čestitku slavljenicima je uputio i provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kođžoman. Izrazio im je svoju duboku zahvalnost i čestitao na vjernom i predanom služenju hrvatskom narodu čije su dostojanstvo i kršćanski identitet neustrašivo branili i očuvali. „Kroz dug i mukotrpan svećenički život pretrpjeli ste mnogo muka i nevolja gradeći duhovno živu Crkvu, ali i  materijalno skrbeći za bolje uvjete života povjerenih vam vjernika. Kao svećenici uložili ste velik trud u dijeljenju svetih sakramenata, u poučavanju i širenju naše kulture i baštine te u prihvaćanju moralnih načela koji izviru iz Evanđelja. Na svemu tome vam od srca zahvaljujem u ime svih koji su osjetili Božju dobrotu preko vas, vjerujući da je Bog zapisao sva vaša dobra djela i da će vas primjereno nagraditi“. Istaknuo je da, iako im kopne tijela, ne vidi da se gube u osjećajima beskorisnosti i dosade, već da ih i dalje nosi ista duhovna snaga, optimizam i upornost kao i na početku, te su i dalje neumorni radnici u ispovjedaonicama ili u pastoralu župa. Zaželio im je zdravlje i sreću na budućem hodu ka ljudskim i svećeničkim jubilejima.

U ime svečara, okupljenim vjernicima, časnim sestrama, rodbini i prijateljima, obratio se don Stanko Lasić. Izrazio je radost što su se kao generacija sve ove godine često okupljali, no kazao je da posebno veseli što se danas nalaze zajedno na proslavi ovog zlatnog jubileja upravo u crkvi gdje je njihov svećenički put započeo. „Moram u ime svih nas reći da smo sretni ljudi. Ni u kojem drugom zvanju ne bi toliko mogli pomagati drugima i biti radosni. Zato smo uspjeli i iz teških vremena izići sačuvavši vedrinu duha, crkvenost, poslušnost i zajedništvo.“ Zahvalio je franjevcima koji su ih ugostili, zboru, i svim vjernicima koji su ih kroz ovih 50 godina pratili svojom brigom i molitvom. Pozvao je okupljene da mole za postojeća, ali i nova duhovna zvanja.

Slavlje, koje se odvijalo pod geslom „Hvalite Gospodina svi puci, slavite ga svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodina ostaje dovijeka!“ (Ps 117), nastavljeno je druženjem.