U crkvi Gospe Sinjske u Sinju u ponedjeljak 5. lipnja šibenski biskup Tomislav Rogić predvodio je zadušnicu za fra Jozu Zrnčića člana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja koji je nakon teške bolesti, okrijepljen svetim sakramentima blago u Gospodinu preminuo u franjevačkom samostanu u Sinju u petak, 2. lipnja u 79. godini života, 63. redovništva i 54. svećeništva. Na oproštaju su bili provincijal fra Joško Kodžoman, gvardijan fra Petar Klapež i više od stotinu svećenika.
Okupljeni smo danas po tužnoj vijesti da nas je napustio revni svećenik i franjevac, fra Jozo Zrnčić. Njegovi zemaljski dani došli su kraju. Ispunio je mjeru dana koju mu je Gospodin namijenio. Zaprimio je od Uskrsloga svoj posljednji dekret za put do Očeve kuće na nebesima, u vječnosti. Opraštamo se od njega svetom misom - euharistijom - zahvalnicom Bogu, što nam ga je dao, ovoj franjevačkoj provinciji, Crkvi kojoj je služio u više biskupija u Domovini i po svijetu. Nesebičnim služenjem pratio je vjernike u njihovim duhovnim potrebama putovima iseljeništva, rekao je biskup Rogić, te podsjetio kako je riječ o čovjeku koji potječe iz dobre katoličke obitelji i koji je značajne godine svog svećeničkog rada proveo u Njemačkoj. „Gdje god je bio ljudi su ga voljeli i cijenili. Bio je čovjek s naglašenom sposobnošću razumijevanja društvene i crkvene stvarnosti, uvijek svoj, dostojanstven, nenametljiv".

U oproštajnom govoru provincijal fra Joško Kodžoman je rekao: „Opraštamo se od svećenika koji je ostavio iza sebe dubok i vidljiv trag, te na svoj način obilježio vrijeme i mjesta u kojima je živio i djelovao", te pozvao na molitvu ne samo za fra Jozu nego i današnje svećenike. „Svećenici su veliko bogatstvo svome narodu. Molimo neumorno za današnje svećenike, da pružaju svima pravo svjedočanstvo vjere i života, molimo za nove svećenike, koji će se znati nadovezati na svijetle primjere svojih prethodnika, među koje ću svrstati i pokojnog fra Jozu. Naš je fra Jozo bio čovjek osobne vjere i pobožnosti, koji je ta dragocjena iskustva svoga života znao pretakati u živote drugih ljudi", rekao je provincijal.

Podsjećajući kratko na fra Jozin životni put, fra Kodžoman je rekao kako je taj put lako mogao krenuti u smjeru glazbenog stručnjaka, za što je očito imao potrebne predispozicije. „No on je ipak otišao u drugom smjeru. Velik je to bio i sudbonosni zaokret, na početku njegova svećeništva, za njega osobno ali i za sve ljude koje je kasnije u životu upoznao, koje je kao svećenik duhovno vodio. U desetljećima neposrednog rada s vjernicima u različitim mjestima, ispletena je jedna lijepa mreža prijateljskih kontakata, povjerenja, nezaboravnih doživljaja, čak i graditeljskih pothvata, koji ostaju iza fra Jozina života. Motivirati narod za nešto, dogovoriti se oko nečega, povesti akciju s ciljem da se negdje pomogne ili da se nešto nova sagradi ili postojeće popravi, to je fra Jozi predstavljalo izazov, to mu je polazilo za rukom, tu je i sam nalazio veliki motiv i satisfakciju. Kako bilo fra Jozo je ostavljao dojam zadovoljnog i ispunjenog čovjeka. Tu svoju pozitivnu životnu energiju znao je vrlo umješno prenositi na druge ljude. Imao je tu jednu važnu crtu suzdržanosti, nenametljivosti". „Nije nimalo bilo lako i bezopasno biti voditelj katoličke misije u Münchenu pred kraj bivše države, nije bilo lako ni biti gvardijan u Sinju u vrijeme stvaranja hrvatske države, niti je bilo lako biti župnik u Zagrebu prepunom potrebitih ljudi prognanika i izbjeglica sa svih strana Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Trebalo je biti snalažljiv, razborit, trebalo je biti, plemenit, hrabar, pobijediti strah, druge ohrabrivati, pobijediti neizvjesnost, trebalo je znati čitati znakove vremena, znati druge voditi ali i dopustiti da nekada i spremniji preuzmu vodstvo", rekao je provincijal, te pokojniku u ime cijele Provincije izrekao zahvalnost za vjerno i predano svećeničko služenje za dobrobit vjernika, kojima je bio poslan, za povećanje vjerodostojnosti i ugleda Crkve u našem narodu i u svijetu.

Pismo sućuti splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića pročitao je dekan Cetinskog dekanata don Stipe Ljubas. U ime kolega od pokojnika se oprostio fra Stjepan Čovo. Gvardijan sinjskog samostana fra Petar Klapež zahvalio je svima, osobito medicinskom osoblju koje se skrbilo za fra Jozu. Nakon mise, sprovodne obrede je na groblju sv. Frane u Sinju prevodio gvardijan fra Petar Klapež. Fra Jozo Zrnčić rođen je 3. travnja 1939. u župi Otok (Udovičići) od oca Nikole i majke Manda r. Vrdoljak. Nakon osnovne škole, Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Makarskoj (1953. – 1958.), a filozofsko-teološki studij u Makarskoj (1959.-1964.). U novicijat je stupio 5. srpnja 1955. na Visovcu gdje je položio prve jednostavne zavjete 6. srpnja 1956. godine. Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1962. u Makarskoj. Za đakona je zaređen 15. prosinca 1963. u Makarskoj, a red prezbiterata primio je 30. ožujka 1964. u Makarskoj. Mladu misu proslavio je u Udovičićima (župa Otok) 5. travnja 1964. godine.

Pokojni fra Jozo bio je, između ostaloga, dušobrižnik u Frankfurtu (1973.-1979.), župnik u Sindelfingenu (1979-1983) i župnik u Münchenu (1983.-1988.). Po povratku u domovinu, do 1991. obnašao je službu gvardijana i župnika u Sinju, potom do 1994. službu župnika župi Gospe Lurdske u Zagrebu i samostanskog vikara. Kao župnik 1997. preuzeo je župu Hrvace, a od 2003. promijenio je više mjesta kao župni vikar u Zagrebu, Baškoj Vodi, te ponovno u Sinju, pastoralno skrbeći za vjernike Lučana, Karakašice i Donjeg Suhača. Godine 2013. fra Jozo je uoči pedesete obljetnice svećeništva umirovljen i od tada je živio u sinjskom samostanu te djelovao kao ispovjednik.