„Mi redovnice i redovnici, posebno se sjećamo kad smo osjetili Božji poziv i njemu se odazvali posvećujući se služenju Bogu i bližnjemu po svojim zavjetima. Tako smo postali poizbor znak Božje nazočnosti u svijetu te osobit dar Crkvi“, kazao je fra Petar Lubina, nadbiskupijski delegat za redovnice, uvodeći u proslavu blagdana Svijećnice i Dana posvećenoga života, u četvrtak 2. veljače u splitskoj crkvi sv. Dominika. Slavlje je započelo blagoslovom svijeća u crkvi sv. Dominika i svečanom procesijom sa svijećama do katedrale u kojoj su sudjelovali brojni svećenici, redovnici i redovnice, odgojitelji i bogoslovi, novaci i kandidatice te vjernici laici.

Pjevanje je predvodio zbor redovnica i bogoslova pod ravnanjem mo. s. Mirte Škopljanac Mačina. Misno slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma predvodio je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić, koji je prenio pozdrave odsutnoga nadbiskupa Marina Barišića, koji je u Dubrovniku na proslavi sv. Vlaha. Pozdravivši provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana i sve nazočne, mons. Ančić je podsjetio da je blagdan Prikazanja Gospodinova ili Svijećnice povezan s „odredbama iz vjerske tradicije Izraelskog naroda. Mojsijev zakon je propisivao da svaka majka četrdeset dana nakon poroda djeteta prinese žrtvu za svoje očišćenje i da se za muško prvorođenče dade otkup. To je bio povod da su Marija i Josip kada je za njih došao propisani dan donijeli dijete Isusa u Hram da ga prikažu Gospodinu. Bog je, naime, u pashalnoj noći u Egiptu poštedio izraelske prvorođence od smrti tako da oni od tada pripadaju njemu. Zato je svako muško prvorođenče trebalo otkupiti određenim prinosom.“

Tumačeći evanđeoski tekst mons. Ančić je naglasio da su starac Šimun i proročica Ana proročki nadareni ljudi koji u djetetu Isusu prepoznaju očekivanog Mesiju i Spasitelja, utjehu i nadu Izraelovu. U tom je surječju dodao da i svi okupljeni na euharistiji priznaju Isusa Krista Spasiteljem i slave ga kao svjetlo svijeta. „Njegovi smo postali u krštenju, od tada Kristovo svjetlo grije i osvjetljuje cijeli naš život da hodimo u novosti spašenika. Ovaj ophod u kojemu smo nosili zapaljene svijeće označava naš hod u vjeri prema konačnom svjetlu koji će nam se očitovati u nebeskoj slavi“, kazao je predvoditelj slavlja.

Podsjetio je da je prije 20 godina papa Ivan Pavao II. odlučio u svojoj tadašnjoj poruci da se na Blagdan prikazanja Gospodinova u cijeloj Crkvi slavi i Dan posvećenog života. „To će pomoći Crkvi da još više upozna vrijednost svjedočanstva muškarca i žena koji su odlučili da trajno i vjerno izbliza slijede Isusa Krista u evanđeoskim savjetima. Taj je dan i prilika da osobe posvećenog života obnove svoja redovnička obećanja i ožive svoje predanje Gospodinu, veli Papa. Redovnici i redovnice, osobe koje se posve Bogu posvećuju nisu samo neki dodatak Crkvi Božjoj, nego snažna mistična karika/dimenzija u poslanju Crkve; oni čine srce i središte toga poslanja jer otkrivanju i prikazuju bit svakog kršćanskog poziva: a taj je - u vjeri sebe posve staviti na raspolaganje Bogu, slijediti Isusa Krista u svojim životnim prilikama, slušati ga, vršiti njegove riječi, graditi svoj život na snazi njegove milosti…“, istaknuo je mons. Ančić.

U nastavku je naveo tri razloga zbog čega je papa Ivan Pavao II. uveo Dan posvećenog života. Prvi razlog je da se na svečan način slavi Gospodina i da mu zahvaljujemo za veliki dar raznolikih karizma i plodova kršćanskih zajednica posvećenog života iz čijeg se potpunog predanja Bogu rađaju brojni darovi za izgradnju Božjeg naroda – Crkve. Drugi razlog je da je posvećeni život u Crkvi na poseban način živo svjedočanstvo i nasljedovanje onoga načina življenja što ga je sam Isus Krist u svojem spasenjskom djelovanju ostvario kao uzor i primjer, a treći razlog da je to poziv upućen svim osobama posvećenog života, muževima i ženama da zajedno slave silna Božja djela koja je Gospodin na njima učinio, da budu osjetljivi za poticaje Duha te još snažnije i življe prionu poslanju u Crkvi i u svijetu u kojemu žive.

„Isus Krist koji je sam sebe jednom prinio Ocu u jedincatoj žrtvi za sve nas ne prestaje i danas sebe za nas Ocu prinositi, osobito u sakramentu euharistije“, kazao je mons. Ančić poželjevši da Krist „svojom ljubavlju pročisti naše živote, naše misli, riječi i djela da čista srca slijedimo njega, služimo svojoj braći i sestrama te postignemo život vječni“.