Sestre Služavke Malog Isusa čiji je zaštitnik sv. Josip, na blagdan sv. Josipa radnika 1. svibnja proslavile su 100.obljetnicu dolaska i djelovanja u Metković. Misno slavlje predvodio je Splitsko - makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji 30-tak svećenika među kojima neretvanski dekan don Stipe Jerković i msgr. Mile Vidović.

Prije početka misnog slavlja riječi dobrodošlice i zahvalnosti svim nazočnima uputila je provincijalna glavarica splitske provincije s. M. Sandra Midenjak. Ove godine Družba Sestara navršava 122. godine, a utemeljitelj Stadler nije se bojao malu skupinu sestara, odmah u početku, razaslati po BiH, Crnoj Gori i Hrvatskoj, istaknula je. Možemo li zamisliti stogodišnji Metković bez njegovih vjernih stanovnica i čuvarica duhovnoga dobra, navjestiteljica Božje brižne ljubavi i svega onoga što je lijepo i dobro!?Mijenjala su se vremena teška i laka. Bilo je i suza i radosti; ali molitve nikada ponestalo nije. Ona je kao gromobran bdjela nad ljudima i čuvala ovaj kraj. Zahvalila je biskupima, nadbiskupima, svećenicima, franjevcima i onima koji su ovdje bili na službi i rado navraćali sestrama  i molili za njih, među kojima je istaknula  mons. Milu Vidovića i mons. Fabijana Veraju.
Za materijalnu pomoć zahvalila je i gradonačelniku Stipi Gabriću, te mnogim drugima. Osvrnuvši se na povijest Družbe Sestara nadbiskup Barišić u propovijedi je kazao kako se 1904. na svom putu od Kotora  prema Sarajevu ovdje zaustavio Sluga Božji Josip Stadler. Metkovčani su bili oduševljeni viješću da bi mogli dobiti časne sestre i rado su pripremali njihov dolazak, ali tek 1912. mogla se ostvariti njihova radosna želja.
Zbog vlasti koja nije uvijek narodna vlast nailazili su na poteškoće - za njih, Sestre koje su došle donijeti pismenost i kulturu, podignuti i odgajati mladež - to im nije bilo baš po volji i uvijek su ih nastojali onemogućiti svojim zakonima, odredbama, ne samo početno  nego i iza prvog i drugog svj. rata, pa i do najnovijih dana, istaknuo je nadbiskup Barišić. Mogao bih reći da je u ovih sto godina povijesti života naših Sestara pisana i čitana povijest našega naroda i grada. Nažalost, poput apostola u djelima apostolskim koji su prozvani zbog toga što navješćuju radosnu vijest, ozdravljaju, podižu, prosvjetljuju, prozvani su€¦
Do proslave 25. obljetnice broj djece, djevojaka i mladeži koji je prošao njihovu školu je preko 1200. Pedest godina slavili su vrlo svečano, bio je  euharistijski kongres. Don Rade Jerković puno se zauzeo da bi ti jubileji bili tako svečano slavljeni.
Drage sestre, kazao je nadbiskup: koliko su vaše Sestre dolazeći ovdje donijele sebe - svoju dušu, osjećaje tako da su se ugradile u obitelji, život, mladost. Zovete se Družba Sestara Maloga Isusa. Nisam znao da je Mali Isus imao Sestara, ali ovaj naziv je doista teološko ispravan. Tko je taj Mali Isus? Mali Isus prisutan je u djeci, mladima ali i odraslima - onima u kojima nije razvijen potpuno, nije prisutan, negdje gdje je On pritješnjen, ugrožen; jesu li to duhovne rane, tjelesne, materijalne, doista ima Malog Isusa i u staricama  koje treba pomoći. Što god radite činite kao Gospodinu a ne ljudima. Mali Isus poslije rođenja, utjelovljenja Božjega, Bog je postao čovjekom - tajna vjere - ali stvarnost - u svakom čovjeku, obespravljenom, siromašnom, golom, bosom i gladnom. U tom čovjeku vi ste Njega prepoznali kao Gospodina znajući da služite Njemu. Tim pristupom čovjeku htjeli ste ga obnoviti, htjeli ste onu sliku- dostojanstvo koje je ugroženo; potamnjeno u njemu posvijetliti. Vi ste ga obnavljali, restaurirali sa ljubavlju, pažnjom, jer restaurirati znači pratiti onaj originalni lik.
Oni koji su pokušali spriječiti vaše djelovanje postavili su vam zanimljivo pitanje: - s kojim vlašću vi to činite, u čije ime? Ne u svoje osobno, ne svojim talentima i sposobnostima!  Da ste bile vođene tim motivima, interesima,  ne bi se nikada ovdje slavio ovaj jubilej. Ima nešto drugo, što je u pozadini, u temelju, što je izvor vaše prisutnosti ovdje, u hrvatskom narodu i šire. Slaveći ovaj jubilej - ovo je proročka prisutnost ovdje koja gleda budućnost i odgovara u ime Isusa Krista, raspetoga, uskrsloga: - On daje snagu, to je taj kamen temeljac na kome se gradi Crkva, karizme u Crkvi i na kome se gradi dimenzija služenja.
Danas je i blagdan rada, vi ste službenice, radnice na njivi Gospodnjoj, ali ne radite svojom snagom, intelektualnom i fizičkom sposobnošću, nego Njegovom snagom, i ovaj dar Njegov pretvara se u rad. Nije slučajno da riječ hrvatska - rad, u sebi ima dar, rad - dar. Tu je ona  tajna, naš identitet; kad ne znamo što učiniti, kad smo izgubljeni, nema dovoljno sredstava, On je tu sa svojom milošću i preko svog dara čini nas vidljivim, djelatnim, utjelovljenim, čini nas darom braći i sestrama. S ovim garantnim  pismom - Rječju Božjom, vjerujem da vas je poslao ovdje vaš Utemeljitelj, da je to u vašim konstitucijama, da  je to temeljno pravilo vašega svakodnevlja i susreta, prepoznavanja Maloga Isusa u svojoj braći, a to je ljubav, povrh svega ljubav!..   Tamo  gdje su bezizlazne i prekrižene situacije, za njega nije ništa izgubljeno, sve je tu još moguće i ova ljubav čini poteškoće laganim.
Uman i mudar, ohol, zatvoren neće ništa shvatiti, ostaje   unutar svojih granica, a mali koji je otvoren taj će moći primiti i shvatiti što su Sestre bile. Znale su  neke u onom vremenu svirati, jezike, itd. Ali nije bila u tome snaga što su bile kvalificirane nego u evanđeoskoj mudrosti, što su bile Male Sestre. Uz Maloga Isusa ne možeš biti velik - onda si mu strina,  a ne sestra. Ja bih vaših pet sestara koje su ovdje prve došle vidio kao pet mudrih sestara, pet mudrih djevica koje su donijele i ulja u svojim svjetiljkama. "Želimo da ovaj jubilej raspiri plamen Božje ljubavi koji je u vama i da u vašoj sredini tolike djevojke koje Gospodin na svoj način zove da budu male ali velike, da budu znak njegove ljubavi, da ga mogu svjedočiti braći i sestrama, da  mogu imati Njega za svoga brata kao sestre  Maloga Isusa. To je poruka današnjeg dana, kazao je nadbiskup Barišić, a vjerujem da bi to bila i svjetlija budućnost grada Metkovića, naše doline, naše Crkve.  Zahvaljujemo Gospodinu na ovome i ovom jubileju; neka budete Sestre na ponos svoje zajednice, grada Metkovića, Crkve, ali i na čast i ponos svoga Utemeljitelja".
Slavlje je nastavljeno u GKS-u svečanom akademijom. Prije početka prigodnog programa sve nazočne uz riječi zahvalnosti pozdravila je provincijalna glavarica splitske provincije s. Sandra Midenjak te novoizabrana vrhovna glavarica s. M. Radoslava  Radek.
Pozdravljajući splitsko nadbiskupa mons. Barišića, župnika župe sv. Ilije fra Petra Gulića, župnika župe sv. Nikole don Senka Antunovića, provncijalnu glavaricu splitske provincije s. Sandru Midenjak, te s. Admiratu Lučić provincijalnu glavaricu sarajevske provincije, i s. Katarinu Penić - Sirak provincijalnu glavaricu zagrebačke provincije, gradske vlasti, sve svećenike i 60-tak sestara, prijatelje Maloga Isusa i sve ostale uzvanike i prijatelje ove redovničke zajednice u Metkoviću, uz čestitke Sestrama u Metkoviću čestitala je i cijeloj splitskoj nadbiskupiji  u kojoj su Sestre prisutne.

Vjerujem da nadbiskup Marin, kazala je s. Radoslava, može danas ponoviti riječi svoga davnog predšasnika biskupa Filipa Nakića koji je pisao Stadleru: "Radujem se još više i mojoj biskupiji, koja je sretna  te i ona može da oćuti korist i upliv požrtvovnog rada časnih sestra iste Kongregacije koja u ovom gradu čedno, ali uspješno djeluje na korist bližnjega  vremenitu i vječnu."
Želja nam je da se Stadlerovo djelo nastavi istim žarom, služeći malom Isusu u poniznosti, te svjedočeći nepokolebljivu vjeru posebno u nadolazećoj godini vjere koju je najavio sv. Otac Benedikt XVI. Nadamo se da će lijepo svjedočanstvo naših sestara i danas, kao što je bilo u proteklom stoljeću, biti poticaj mladim djevojkama iz ovih krajeva da i one krenu putem služenja Malom Isusu u našoj Družbi.
Pismene čestitke uputio je sestrama mons. Fabijan Veraja iz Rima koji je od svojih malih nogu uživao blizinu sestara, kako u Domovini tako, još više, izvan Domovine. Zauzvrat, svojom zauzetošću  za dobro sestara učinio je mnogo na razne načine, ponajviše izgradnjom novog samostana u Metkoviću, s velikom kapelom u kojoj često metkovci nalaze svoj mir i duhovnu snagu za svoj život.
Splitska Provincija sv. Josipa ustanovljena je 1970.; danas ima 222 sestre, djeluju u 30 mjesta u samostanima i ustanovama  u Hrvatskoj i u 9 mjesta u  inozemstvu .
U programu svečane akademije sudjelovali su dječji metkovski zborovi te mješoviti zbor župa sv. Ilije, sv. Nikole i zbor župe Opuzen pod ravnanjem s. Vedrane Krstičević, s. Marijane Cvitanović i s. Marinele Delonga. Ulogu Isusa imao je Nikola Družijanić a Sluge Božjega Josipa Stadlera metkovski vjeroučitelj Ivan Menalo.
Proslavi jubileja prethodila je trodnevna duhovna obnova u crkvi sv. Ilije koju su predvodili fra Lukica Vojković, don Senko Antunović i župnik fra Petar Gulić.