Uobičajena procesija s kipom svetog Ante i središnje euharistijsko slavlje u dvorištu samostana na Poljudu ove se godine zbog kiše nisu mogli održati, pa je svečanu misu na blagdan sv. Ante, 13. lipnja, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić služio u crkvi sv. Ante na Poljudu. Mnogobrojni vjernici - stariji i mladi, djeca s roditeljima, bake i djedovi, ispunili su u večernjim satima klaustar samostana i dvorište pred crkvom, čekajući prestanak nevremena, ali kako kiša nije prestajala, misno je slavlje s kraćim zakašnjenjem započelo u samostanskoj crkvi.

Na početku je gvardijan samostana fra Ante Bilokapić pozdravio nadbiskupa i zahvalio mu što se uvijek rado odazove na proslavu ovog blagdana u svetištu na Poljudu. S obzirom na to da se Splitsko-makarska nadbiskupija pripravlja za skorašnji Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji ove jeseni u Splitu i Solinu, nadbiskup je propovijed posvetio temi zajedništva, praštanja i zajedničkog slavljenja nedjelje u obiteljima.

Materijalni i zdravstveni problemi pogađaju obitelji, ali još više radost i puninu obiteljskog života danas ugrožavaju nedostaci zajedništva, solidarnosti, pomirenja, međusobnog ohrabrenja i uvažavanja. Obitelj je statut društva i crkve, istaknuo je nadbiskup, a borba za čovjeka vodi se upravo kroz obitelj. Stoga ne čudi da danas svi govore o obitelji. Međutim, „došlo je vrijeme da prestanemo govoriti i da se počne djelovati. U duhu svetog Ante, kako je on propovijedao – neka zašute riječi, a progovore djela!“, poručio je nadbiskup i dodao kako obitelj predstavlja opće dobro, a za samu obitelj opće dobro predstavlja Bog - njeno najveće bogatstvo, izvor života i ljubavi. Stoga je u povezanosti s Bogom potrebno unijeti svježinu u obiteljske odnose.

„Dosta nam je slučajeva i negativnosti koji su posljedica grijeha! Grijeh nije ono što određuje naše živote, nego milost i ljubav Božja. Mi previše raspravljamo o strukturi grijeha i o onom negativnom, a premalo dodirujemo prostranstvo milosti“, nastavio je u propovijedi nadbiskup i zazvao zagovor sv. Ante da nam isprosi milosti koje su nam vrijednije od kruha svagdanjeg. Prva je od tih milosti zajedništvo koje se gradi, između ostalog, i pomoću zajedničke molitve. Ona nas odgaja i uči kako međusobno razgovarati, a ne samo prakticirati monologe, diktate i galamu. Druga je milost spremnost na priznavanje vlastitih grijeha i ograničenosti. „I Bogu nam je teško priznati svoje grijehe, a pogotovo jedni drugima. Međutim, kad imamo tu iskrenost, skromnost i poniznost, kad priznamo svoje pogreške voda se pretvara u vino, a radost se umnaža. Tada nas i čak ono negativno odgaja, omogućuje nam da stanemo na zemlju, da spoznamo svoju ograničenost i shvatimo da nismo idealni. Tada možemo prihvatiti i pogreške drugih te biti manje strogi i rigorozni prema njima. Tada možemo imati razumijevanja jedni za druge“, kazao je nadbiskup i potom naveo i treću milost koju želimo izmoliti po zagovoru sv. Ante. Ona se odnosi na „našu nedjelju“, i to ne samo neradnu. Naime, neradnom se nedjeljom oslobađa vrijeme, a naše obitelji trebaju ispunjenu, slavljeničku nedjelju i zajednički odlazak na misu. To je prigoda da supružnici obnove svoj savez i obećanja, da pročiste, prodube i obogate svoj odnos.

Naposljetku, nadbiskup se osvrnuo i na pitanje odnosa obitelji prema životu. Tko je povezan s izvorom života - Bogom, znat će vrednovati svoj život i život svojih bližnji. Vidjet će svaki novi život kao novu sliku Božju, kao gorući grm u kojem se Bog objavljuje. Iz toga će grma čuti glas koji nam nešto želi reći. „Upravo zbog nepovezanosti s Bogom gasimo grmove života i udaljujemo glasove koji nam iz njih zbore. Zato su nam domovi, škole i igrališta prazni. Grubo zvuči kad se kaže da smo narod bez budućnosti, ali stvarnost je takva . Mi kao da se opiremo budućnosti. Zato nam je potreban zagovor svetog Ante, da nam isprosi milosti i pomogne da naše obitelji budu mjesta života i radosti“, zaključio je propovijed nadbiskup Barišić.