Posljednjih dana smo svjedoci rasprave oko buduće gradnje crkve u župi Prečistog Srca Marijina koja obuhvaća splitske gradske kotareve Blatine-Škrape, Split 3 i dijelom Trstenik. U toj raspravi je izneseno puno neprovjerenih informacija, netočnih podataka, iskonstruiranih neistina i krivih argumenata. Mediji su donosili svoje tekstove i reportaže o toj raspravi, pokušavali ispitati javno mnijenje, ali samo rijetki (niti jedan splitski medij!?) su izrazili pravednu želju za onom starom audiatur et altera pars (neka se čuje i druga strana), a to je u ovom slučaju Splitsko-makarska nadbiskupija. No, nažalost, i u tom slučaju nisu prenijeli ništa što bi odražavalo stav Nadbiskupije ili poštivanje zakonske procedure. Zato bismo ovim putem željeli sve dobronamjerne i zainteresirane građane upoznati s nekoliko činjenica.

Podsjetili bismo sve one koji su možda (ne)namjerno zaboravili da je do 1991. godine bilo nezamislivo i nedopustivo u planove gradnje staviti gradnju crkve i pastoralnog centra. Opće je poznato i nepotrebno dokazivati da tadašnja komunistička vlast i tadašnja država Jugoslavija nisu poštivale vjerske slobode i prava Crkve, osobito na izgradnju novih objekata, dok je poduži popis oduzetih crkvenih objekata od te vlasti. Redom su crkve bile u privatnim kućama koje je Nadbiskupija krišom kupovala i pretvarala u male kvartovske kapelice. Tek uspostavom slobodne i neovisne Republike Hrvatske, Crkva dobiva pravo predložiti lokacije za gradnju crkava. Zato je jasno zašto u čitavom gradu Splitu do 1991. nije postojala ni u jednom planu ijedna lokacija za crkvu (osim Konkatedrale sv. Petra za koju se više puta osobno založio Papa Pavao VI. kod komunističkih vlasti).

U svezi lokacije nove crkve u župi Blatine-Škrape, sva navedena traženja kao što su tržnica, parking, trg i sl. su već implementirana u prijedlog predmetnog  DPU-a koji je izrađen sukladno važećim zakonskim propisima, posebno Zakona o prostornom uređenju. Vodeći računa o ovoj lokaciji i potrebama građana, baš je Nadbiskupija zatražila izmjene DPU-a u smislu smanjivanja gabarita crkve i pastoralnog centra, a u korist povećanja društvenih sadržaja!!!
Poseban kuriozitet vlasničkim odnosima na ovoj lokaciji daje podatak da se obitelj Treursić odrekla prava na povrat čestice oduzete za vrijeme komunističke vladavine pod uvjetom da se na istoj gradi crkva.

Žalosti što su tzv. primjedbe, prijedlozi, inicijative nekih sudionika javne rasprave iznesene van zakonskog konteksta, nisu utemeljene na činjenicama, protivne su interesima grada i građana te predstavljaju neprimjeren oblik pritiska na sudionike u realizaciji projekta, a za što smo se nadali da su dolaskom demokracije postale stvar prošlosti. K tome, posebno zabrinjava nepoznavanje Zakonskih propisa od strane nekih predstavnika DAS-a izraženo u sklopu javne rasprave. Još više zabrinjava nepoznavanje zakonskih propisa od strane predstavnika političkih stranaka koji na nacionalnoj i vjerskoj osnovi pokušavaju diskriminirati i dovesti u zabludu većinu naših sugrađana i stanovnika ovoga dijela grada.

Crkva će se u župi Blatine-Škrape početi graditi po ishođenju i pravomoćnosti svih zakonom propisanih alegata za gradnju, a sama crkva će imati površinu od 400 m2 plus pripadajući trg javne namjene uz smještajni prostor za dva svećenika i dvoranama za vjeronauk i razne susrete. A apsolutna je neistina da će zvonik crkve biti udaljen manje od pet metara od stambenih zgrada.

• Iako gradnja crkve ne bi trebala biti tema o ovome što dalje navodimo, na inzistiranje pojedinih sudionika rasprave o socijalnoj (ne)osjetljivosti Crkve lako je provjeriti koliko je dječjih vrtića na području naše Nadbiskupije smješteno u crkvenim objektima (u gradu Splitu su četiri takva vrtića) i kolika je želja roditelja da se njihova djeca primarno upisuju u te vrtiće. Kao najsvježiji primjer navodimo da u gradu Trogiru Nadbiskupija gradi moderni vrtić, zajedno s crkvom i pastoralnim centrom. A tako želimo i u budućnosti nastaviti! I ne samo u Splitu, nego na području čitave Splitsko-makarske nadbiskupije! Zato, potaknuti nebrojenim upitima roditelja i građana želja nam je u što skorijoj budućnosti otvoriti još jedan vrtić koji bi radio u dvije smjene, osnovati katoličku osnovnu školu s cjelodnevnim boravkom učenika i sa sportskim sadržajima. Podsjećamo da su na području Nadbiskupije i dvije „crkvene“ srednje škole (Nadbiskupijska klasična gimnazija u Splitu i Franjevačka gimnazija u Sinju).
• Na prigovor o pučkoj kuhinji, možda se ne zna pa podsjećamo da već godinama Caritas Nadbiskupije svakodnevno dijeli 150 obroka za naše sugrađane. Za 150 obitelji koje su udaljene od Splita, Caritas osigurava mjesečne bonove u iznosu od 400 kn.
• Caritas Nadbiskupije je ove godine dodijelio 74 stipendije (36 srednjoškolskih u mjesečnom iznosu od 700 kn i 38 studentskih u mjesečnom iznosu 1000 kn) za što će ove godine biti izdvojeno 568.800 kn.
• Jedinu sigurnu kuću za žrtve obiteljskog nasilja u čitavoj županiji i šire vodi Caritas Nadbiskupije. U šest godina djelovanja u sigurnoj kući je zbrinuto 47 žena i  37 djece (predškolskog i školskog uzrasta), ukupno 84 osobe. Nakon izlaska iz sigurne kuće žrtvama se nastavlja s pružanjem psihosocijalne pomoći kako bi što lakše nastavile život u zdravim i normalnim životnim okolnostima.
• Isti Caritas Nadbiskupije Split daje na besplatno korištenje razna ortopedska pomagala te 43 posebna kreveta za teško bolesne osobe, a koje žive u svojim obiteljima.
• Caritas Nadbiskupije svake godine pomaže obnove stambenih prostora za osobe koje žive u teškim i neprimjerenim uvjetima, za što se izdvoji 350.000 kn godišnje.
• Nadbiskupijski Dječji Caritas redovito pomaže 300 obitelji s djecom dijeleći im hranu, pelene, krevetiće, odjeću i obuću.
• Nemoguće je nabrojati koliko je plaćeno udžbenika, donacija, izleta, teško dostupnih lijekova i putnih troškova do bolnica ili do domova; nemoguće je izvagati tone hrane, higijenskih potrepština, ogrjeva i drugih namirnica koje je Nadbiskupija preko svoga Caritasa dodijelila najpotrebnijima. A isto tako je nemoguće nabrojiti, izvagati i izmjeriti svu pomoć i sve inicijative koje su plod rada pojedinih župnih Caritasa.
• Uz to, prošle je godine Nadbiskupija darivala djecu, njih 155 mališana, iz brojnih obitelji (četiri plus) prigodom krštenja njihove djece i za to je isplaćeno 365.000 kn u 2017. godini, a od 2002. godine do danas je isplaćeno preko četiri milijuna kuna.
• Nadbiskupija vodi i Bračno i obiteljsko savjetovalište.
• Sedam župnih kuća je Nadbiskupija ustupila na korištenje zajednicama (Ivan XXIII., Cenacolo i Susret) koje pomažu osobama koje se bore s ovisnostima i onima za koje nema tko brinuti te im se redovito pomaže u njihovom radu.
• Na području Nadbiskupije su tri crkvene ustanove u kojima trajno borave ili povremeno dolaze osobe s posebnim potrebama i najtežim bolestima.
• Na području Nadbiskupije više je staračkih domova koje vodi Crkva.
• Na području Nadbiskupije više je manjih smještajnih jedinica za učenike i studente koje vodi Crkva.
• Tko bi mogao prebrojiti sve održane skupove, tribine, predstave, repeticije, predavanja, druženja, predstavljanja knjiga, treninge i sportska događanja…kojima je za održavanje Crkva ustupila svoje prostore i pastoralne centre. Iste one prostore za koje će neki reći da su nepotrebni i da ne pridonose kvaliteti života.
• Uz sve navedeno cijenu nema ljubav, blizina, sućut, prihvaćanje koje se pruži onima od kojih mnogi zaziru.

Prije navedeno nipošto ne služi da se hvalimo svojim dobrim djelima jer jedino je Bog dobar! Mi smo sluge beskorisne koji učinismo što smo bili dužni učiniti (usp. Lk 17,10). Da, nismo riješili sve probleme s kojima se svakodnevno susreću naša braća i sestre. Da, nećemo riješiti te iste probleme bez zajedničke suradnje. Navedeno i nabrojano je samo podsjetnik svim vjernicima i ljudima dobre volje da ćemo i dalje ustrajati u dobru te ćemo biti na službu svakom čovjeku u ime Isusa Krista. I da, nova župna crkva s pastoralnim centrom za gradske kotareve Blatine-Škrape i Split 3, uz svakodnevna liturgijska slavlja, bit će i u službi svega iznesenog.