Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić predvodio je na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, svečano euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici. U koncelebraciji bila su kanonik prvostolnog kaptola don Marko Ćubelić i nadbiskupov tajnik don Renato Pudar. Liturgijsko pjevanje predvodio je prvostolni mješoviti zbor sv. Dujma pod ravnanjem maestra don Šime Marovića, a uz orguljašku pratnja Mirka Jankova.

Za svetkovinu Bogojavljenja koja je u narodu poznata i kao Sveta Tri Kralja ili Vodokršće, veže se i običaj navještaja datuma Vazma i pomičnih svetkovina u narednoj godini, a isti seže iz vremena kada kalendar nije bio ljudima dostupan kao danas. Budući da je u splitskoj katedrali taj običaj sačuvan do danas, nakon navještaja evanđelja kapelnik splitske prvostolnice don Šime Marović navijestio je tijek liturgijske godine kojoj je središte Vazmeno otajstvo.

Nadbiskup je u homiliji govorio o svetkovini Bogojavljenja kao otajstvu u kojem se Bog objavljuje cijelom svijetu, a ne samo jednom narodu, istaknuvši kako Bog ne ostaje skriven, nego želi biti pronađen. Naglasio je da Bog uvijek daje znakove onima koji ga iskreno traže te da „Bog nikada ne prestaje tražiti čovjeka, ali želi da i čovjek traži Boga“. Zvijezda koja je vodila mudrace, rekao je, znak je Božje inicijative i Božjeg svjetla koje ne prestaje obasjavati put čovjekova života. Govoreći o mudracima s Istoka, mons. Križić istaknuo je da oni nisu bili ni kraljevi ni pripadnici Izabranog naroda, nego ljudi traženja koji su bili spremni napustiti sigurnost i krenuti na put. Naglasio je da „znak sam po sebi ne znači ništa ako se čovjek na njega ne odazove“, jer su mudraci mogli ostati u svojim domovima, ali su odlučili riskirati i krenuti. U tome se vidi snažna poruka za današnje vjernike, jer Bog i danas daje poticaje, ali traži otvoreno srce i spremnost na korak vjere.

Zatim je nadbiskup govorio o Herodu i vjerskim poglavarima u Jeruzalemu, istaknuvši da oni nisu bili nevjernici, nego ljudi koji su znali Pisma, ali nisu krenuli. Upozorio je da „nije dovoljno znati gdje se Bog rađa, ako se ne želi poći k njemu“, jer se Boga ne može upoznati bez trajnog traženja. Naglasio je kako je opasno uvjerenje da Boga već poznajemo jer tada čovjek prestaje tražiti i polako gubi i ono malo vjere što ima. Govoreći o Herodu, mons. Križić istaknuo je kako on nije bio ateist, nego čovjek kojem Bog nije bio na prvome mjestu. Zaokupljen vlastitom moći i strahom za položaj, Herod je izgubio unutarnju slobodu, dok su mudraci, koji nisu tražili vlast ni priznanje, ostali slobodni i ponizni. U tom je kontekstu poručio da „Bog ne može biti dodatak našem životu, nego njegov temelj“, pozvavši vjernike da se zapitaju što u njihovu srcu ima prednost pred Bogom. Osvrnuvši se na darove koje su mudraci prinijeli Isusu, nadbiskup je istaknuo kako Bog ne traži materijalne darove, nego čovjekovo srce. Naglasio je da „Bog ne traži ono što imamo, nego ono što jesmo“, te da su vjera, nada i ljubav najvrjedniji darovi koje čovjek može prinijeti Kristu. Susret s Bogom, rekao je, uvijek mijenja čovjeka jer onaj tko doista susretne Krista više ne može ići istim putem kao prije. Zaključujući, nadbiskup je poručio da Bogojavljenje poziva vjernike da, poput mudraca, ne ostanu na znakovima, nego da dođu do osobnog susreta s Kristom. Potaknuo je da svaki vjernik slijedi zvijezdu koju mu Bog stavlja u srce te da nakon susreta s Kristom postane svjetlo drugima, jer „onaj tko je susreo Boga ne može zadržati svjetlo samo za sebe“.

Na kraju misnoga slavlja mons. Križić je vjernicima zaželio uspješnu i u svemu blagoslovljenu novu godinu, a potom je udijelio svečani Božji blagoslov. Nakon misnoga slavlja vjernici su, po drevnom običaju, svojim kućama ponijeli blagoslovljenu vodu i sol kojom će blagoslivljati svoje domove i bližnje te tako zazivati Božju zaštitu i blagoslov tijekom cijele godine.