Prorok Izaija naviještajući proročki Božji dolazak među ljude govori o tome kao o dolasku jarke svijetlosti neba na zemlju. Zemlji je to donijelo radost kakvu zemlja nikada prije nije osjetila. Prorok veli: „Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci … Jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan“.

Božić je radost dolaska djeteta na svijet, a to dijete je Sin Božji. Bog je došao među ljude u liku djeteta da ga se nitko ne boji, da može biti prihvaćen i voljen od svih. To krhko dijete nam objavljuje Božju nježnost i blagost.

Prorok to dijete još naziva „Knez mira“. On se posve razlikuje od „kneza ovoga svijeta“, kako je Isus nazvao sotonu. Knez mira sije i njeguje život, dok knez ovoga svijeta promovira smrt u najrazličitijim oblicima.

To potvrđuje i činjenica da odmah, nakon dolaska Djeteta koje nam je Nebo darovalo, evo u žestokoj akciji sila zla koje proizvode patnju i boli. Tako je to uvijek. Kada čovjek počne sijati dobro, mora računati s tim da će odmah doći i sile zla koje će sijati kukolj, s ciljem da spriječe razvoj dobra.

Nedugo poslije Isusova rođenja, sile zla rade užasan projekt pokolja nevine dječice. Zlo ne poznaje granice, ne ustručava se činiti najveće grozote. Kako u Isusovo vrijeme tako i danas. Zlo ne mijenja lice.

Papa Franjo u svom govoru „Urbi et Orbi“ za Božić 2023, reče: „Koliko je pokolja nevinih u svijetu danas! Pokolji djece u utrobama majki. Pokolji djece čije je živote opustošio rat … To su mali Isusi današnjeg vremena“.

Kada ovome dodamo teška izrabljivanja djece koja su prisiljena da rade poslove koji nadilaze njihove fizičke i duhovne snage; zatim tu su mnoga djeca koja su doživjela različite oblike nasilja u obiteljima ili izvan njih, što sve govori kako je upravo blagdan Božića taj koji nas poziva da svoj pogled danas posebnije usmjerimo prema djetetu.

U zaštiti života djece nalazi se temelj svih ljudskih prava. Danas, slaveći rođenje božanskog Djeteta posebno mislimo na ljudsko pravo na život.

Mnogi to pravo žele osporiti, insistirajući na tome da o tom pravu slobodno odlučuju drugi, koji bi zakonito to pravo mogli nekome i uskratiti. Takvo pravo nema nitko. Tu posebno mislim na uskraćivanje prava na život mnogoj začetoj djeci.

Agresivna nastojanja u tom smislu danas imaju takve razmjere da bismo to mogli nazvati „Pokoljom nevine dječice“, kako ga nazva papa Franjo, a što je nažalost neusporedivo brojnije nego li ono počinjeno od Heroda u Betlehemu. Kada čovjek uzme u svoje ruke pravo na život i smrt drugih, to uvijek vodi u tragediju. Jednako danas kao i u Herodovo doba.

Stoga, danas na dan Božića misli nam posebno idu prema toj tragediji djece u našem vremenu kojoj netko oduzeo pravo na život. Dok se, hvala Bogu, mnogu djecu doživljava kao dar, i iščekuje ih se s radošću, ima puno druge djece koja se proglašavaju neželjenima i ne dopušta im se da budu rođena. Ima i ne mali broj one djece koja se kao neželjena rode i čije djetinjstvo bude obilježeno nekim oblikom pakla.

Pogled nam ide i na toliku djecu koja se novače u mnogim ratovima i tako ih se u duši truje i odgaja za mržnju i ubijanje. Što se može očekivati kasnije od tih razorenih duša?

Tu su i mnoga djeca koja su iskorištavana da služe uličnoj prošnji i prostituciji, djeca koja su postala kao roba s kojom se trguje, koja se prodaje i preprodaje i koriste za različite probitke moćnika.

Dijete iz Betlehema ima iskustvo patnje od svog rođenja, a i danas nastavlja trpjeti sa svom ubijenom i poniženom djecom u mnogim krajevima svijeta. To dijete iz Betlehema i danas plače poput majke Rahele koja nije mogla da se utješi jer njezine djece više nema. Dijete iz Betlehema danas osuđuje sve zločine i nasilja koja se čine nad djecom, a čija krv ne prestaje vapiti k Nebu.

Kako je važno oživjeti savjest čovjeka danas da bi više poštovao svetost i nepovredivost svakog života, svake osobe koja ima pravo na dostojanstven život.

Danas se toliko govori o zaštiti djece, o ljudskim pravima, pravima na život, te se u tom smislu prave se različiti projekti, ali ti projekti neće do kraja uspjeti ako se zatvorimo Bogu i ignoriramo njega i njegove zakone, i pravimo nasilje nad savješću.

Božić ne prestaje pozivati na zauzetost u izgradnji pravednijeg, solidarnijeg i bratskijeg svijeta u kojem će svaki čovjek osjetiti da se priznaje i poštuje njegovo dostojanstvo. To je život za koji se Isus zauzimao do kraja. On je došao da život imamo, da ga imamo u izobilju. Došao je da izgradi život bratstva, život ljubavi, pravednosti i istine.

Zato je važno da se ne ugasi Božja prisutnost u svijetu. To bi bila tragedija za čovjeka jer bi ostao bez vrhovnog autoriteta na koji se može prizvati u traženju pravednosti i jednakosti.

Bez Boga pravda će uvijek biti na strani jačega. A ti jači neće prezati ni od čega da sve podlože svojim interesima, beskrupulozno će gaziti druge, i neće ostavljati nikakvo mjesto siromašnima i malenima, starijima i bolesnima.

Kada glavni interesi postanu vlast, novac, naslade, onda je perspektiva slabih tama i noć.

Povijest nas uči: kada u ljudskom životu usfali priziv na Boga i kada čovjek uzme sve u svoje ruke, bivaju teško narušena ljudska prava i ljudsko dostojanstvo.

Isus u jaslama, u otpadu i odbačenosti, simbolizira sve malene i slabe. On im iz jaslica poručuje: razumijem vas, i ja pripadam vama, blizu sam vam. Nemojte klonuti. Vaša bespomoćnost nije vječna.

Ali Isus želi da i njegovi učenici danas budu sposobni uočiti siromašne jaslice ovoga svijeta počevši od svog susjedstva. I ne samo uočiti, nego i poduzeti sve što je moguće da se osobe izvuku iz bijede različitih jaslica u bolji i dostojanstveniji život.

Neka Isus, koji je rekao da je došao da život imamo, o svom rođendanu podari puninu života svima nama, napose onima kojima ljudi uskraćuju život ili ga čine mukotrpnim, kao i onima pogođenim različitim nesrećama ili bolestima, da ne klonu, da im Isus danas donese nešto olakšanja i radosti.

Ako smo noćas slušali radosni navještaj da nam se rodilo dijete, danas, na Božić slušamo poruku da se pojavio čovjek. Evanđelist Ivan u svom Proslovu veli: „Pojavi se čovjek, imenom Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svijetlo“ (1,6-7).

Dijete se mora roditi, ali to nije kraj. Dijete mora uzrasti u čovjeka. To je imperativ. Roditelji dobro znaju, a napose majke, da nije najteže roditi dijete, nego ga formirati u čovjeka ljubavi, pravednosti i istine. Od toga zavisi budućnost svakog naroda.

Kako je važno odgajati dijete da u njemu uzraste Božja ljubav prema svima, napose prema slabima. Na taj se način uništavaju korijeni mržnje i nasilja.

Čovjek ranjen grijehom, ako se ne liječi antibiotikom Božje ljubavi, postat će nesposoban za izgradnju civilizacije ljubavi, za izgradnju mira i pravednosti. Nove generacije koje dolaze su naš plod, živjet će od vrijednosti koje smo u njih zasadili. Neka to budu vrijednosti koje će oplemenjivati naš narod i našu zemlju.

S ovim željama, svima vama ovdje nazočnima i svima vašima, neka je sretan, radostan i blagoslovljen Božić. Amen.