Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Zdenko Križić slavio je misu na treću adventsku nedjelju, 14. prosinca, u makarskoj katedralnoj župi sv. Marka evanđelista. Započinjući slavlje poručio je kako se treću adventsku nedjelju naziva još i „Gaudete“ – nedjelja radosti te dodao kako se „u nekim krajevima naše domovine ove nedjelje slave i 'Materice' te stoga imamo pravo čestitati našim majkama i moliti za njih jer od majki ovisi i formacija njihove djece“. U koncelebraciji su bili mjesni župnik don Jure Lovrinčević, gvardijan franjevačkog samostana u Makarskoj fra Ante Čovo te nadbiskupov tajnik don Renato Pudar. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti katedralni zbor sv. Marka pod ravnanjem Marina Turića.

Nadbiskup je u homiliji istaknuo kako je strpljivost jedna od ključnih poruka treće nedjelje došašća te kako ona ne znači pasivno čekanje, nego nutarnju zrelost koja prihvaća kako se ne može imati sve odmah. Govoreći o proroku Izaiji, mons. Križić je podsjetio kako je prorok u progonstvu hrabrio narod koji je bio na rubu klonuća, vraćajući mu nadu i sigurnost kako Bog nije zaboravio svoj narod, nego strpljivo priprema oslobođenje i spasenje. Zatim je govorio o iskustvu patnje u kojem čovjek lako gubi snagu i nadu, ističući kako je život bez nade teži od same patnje. U takvim okolnostima, naglasio je otac nadbiskup, Božja riječ ne dopušta klonuće, nego poziva na unutarnje jačanje i hrabrost. Pritom je upozorio kako se strpljivost često pogrešno shvaća, jer ona nije bijeg ni pomirenje s besmislom, nego svjesna odluka vjere: „Strpljivost je aktivna krepost, i nema ništa zajedničko sa inercijom, pasivnošću, pukom prepuštanju nekoj sudbini.“ Mons. Križić je potom protumačio kako strpljivost ne znači proglašavati stvarnost beznadnom niti dignuti ruke od života, nego ustrajati u vjeri i onda kada se sve čini tamnim. Kao biblijski primjer naveo je ratara koji, nakon što učini sve što je u njegovoj moći, strpljivo čeka plod. U tom je kontekstu naglasio kako prava strpljivost rađa nutarnju postojanost, jer se „Čovjek strpljivosti nikada ne predaje, nikada ne priznaje definitivni poraz“, čak ni onda kada izgubi mnogo.

U nastavku je nadbiskup govorio o Božjim kašnjenjima koja često zbunjuju i sablažnjavaju vjernike. Podsjetio je kako su takva iskustva duboko prisutna u Evanđelju, spominjući Isusovo zakašnjenje kod Lazara, Jairove kćeri i oluje na moru. Naglasio je kako se u tim trenucima čovjek pita zašto Bog šuti i zašto ne intervenira kada je najpotrebnije, ali je pritom upozorio kako se „Božji sat ne poklapa uvijek s našim.“ Time je istaknuo kako problem nije u Božjoj vjernosti, nego u ljudskom povjerenju koje se mora pročistiti. Mons. Križić je zatim istaknuo kako se vjera ne kuša u trenucima kada sve ide dobro, nego u tamama života, kada nestaju sigurnosti i oslonci. Podsjetio je na Isusove riječi upućene apostolu Tomi te naglasio kako se istinska vjera rađa iz povjerenja, a ne iz vidljivih dokaza. U tom je svjetlu istaknuo kako velika vjera znači znati kleknuti i zahvaljivati i onda kada je sve izgubljeno.

U završnom dijelu homilije nadbiskup je strpljivost povezao s ljubavlju i poniznošću poručivši: „Drugo ime za strpljivost je ljubav i poniznost“, jer se samo snagom Božje ljubavi može ustrajati u čekanju. Govoreći o Božjoj strpljivosti prema grešnicima, pojasnio je kako ona nije znak slabosti, nego izraz nade u čovjekovo obraćenje. Homiliju je zaključio pozvavši vjernike da u školi nade, ljubavi, poniznosti i strpljivosti uče živjeti povjerenje u Boga koji, i kada se čini da kasni, uvijek dolazi u pravo vrijeme.

Na kraju mise okupljenima se obratio župnik don Jure koji je zahvalio nadbiskupu na tradicionalnom božićnom pohodu župi i katedrali te istaknuo da je njegova riječ i prisutnost bila snažno ohrabrenje vjernicima. Posebno je izdvojio nadbiskupovu misao da je strpljivost aktivna krepost, odnosno aktivno iščekivanje ispunjenja Božjih obećanja u životu, te je izrazio nadu da će zajednica ustrajati u vjernosti Bogu. Prije svečanog Božjeg blagoslova otac nadbiskup je svim vjernicima zaželio blagoslovljene dane došašća i Božića, moleći da Bog bude snaga u poteškoćama, svjetlo u tamama i vodstvo u važnim životnim odlukama.