Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić krstio je malenoga Petra Šimuna u župi sv. Luke evnađelista u Otoku na prvu nedjelju došašća, 30. studenoga. Petar Šimun je šesto dijete u obitelji Anite i Silvestra Šuljug, a na misi su bili i njegova starija braća Mirko, Ivan, Stipan, Luka i sestra Anamaria te kumovi Dragan Norac-Kljajo i Antonio Jelović. U koncelebraciji su bili mjesni župnik fra Nikica Ajdučić i nadbiskupov tajnik don Renato Pudar. Liturgijsko pjevanje predvodili su udruženi mješoviti i dječji župni zbor pod ravnanjem Lucije Džimbeg.

Nadbiskup je u propovijedi istaknuo da Došašće započinje kao vrijeme budnosti, iščekivanja i duhovnog otvaranja Gospodinu, koji dolazi i u našu svakodnevicu, a ne samo o Božiću. Podsjetio je kako je prvim kršćanima, koji su živjeli u progonima i teškoćama, bilo teško izdržati u nadi jer Isus nije dolazio onako brzo kako su očekivali, pa su mnogi klonuli u vjeri, molitvi i djelima ljubavi. Neki su zbog pogrešnog shvaćanja iščekivanja Kristova drugog dolaska prestali raditi, a Pavao ih je opomenuo da prestanu „baviti se prognozama“, nego da vjerno žive svaki dan. Nadbiskup je poručio kako kršćanin nije onaj koji zna budućnost, nego onaj koji zna što treba činiti danas, jer „vjernost se živi, a ne improvizira“. U tom svjetlu tumačio je Isusove prispodobe o budnosti i spremnosti, istaknuvši kako nije važno kada će Gospodin doći, nego hoće li nas naći spremne. Naglasio je da Isus ne želi ulijevati strah, nego pozvati na svjesno življenje, jer „Došašće nije vrijeme straha, nego vrijeme buđenja“. Bdjeti, rekao je, znači prepoznati Boga koji dolazi u molitvi, u susretu s ljudima i u potrebama bližnjih. Upozorio je na opasnost ravnodušnosti i zaokupljenosti samo materijalnim, zbog čega srce postaje zatvoreno za Božju prisutnost. Pozvao je vjernike kako se zapitaju gdje stoje u odnosu prema Bogu, jesu li ga možda zaboravili u buci života, te da uđu u ovo vrijeme s otvorenim srcem, jer „Gospodin dolazi“, a Došašće je prilika da mu pripremimo mjesto.

U drugom dijelu homilije nadbiskup je govorio o krštenju maloga Petra, šestog djeteta obitelji Šuljug, istaknuvši kako u svakom novom životu sjaji „čudo Božje ljubavi“ i da je svako dijete znak da Bog nije odustao od čovjeka. Roditeljima je zahvalio što su se u vremenu strahova odlučili za vjeru, poručivši da je njihovo roditeljsko „da“ životu hrabrost i snažno svjedočanstvo. Podsjetio je kako život s puno djece nosi žrtvu, ali da je upravo u toj žrtvi „najveća radost“, jer prava se ljubav mjeri darivanjem, a ne osjećajima. Rekao je da nijedna briga ni neprospavana noć nije izgubljena u Božjim očima i da roditelji možda ne mogu pružiti sve materijalno, ali mogu dati ono najvrjednije, ljubav i zahvalnost za život. Naglasio je da su „djeca najveći dar koji Bog može povjeriti čovjeku“ i da Bog po djeci uči roditelje što znači biti otac, majka i njegovo dijete. Pozvao je zajednicu kako moli za Petra i njegovu obitelj te je roditeljima poručio da se ne boje života, jer je život Božji dar i „on puno više vraća od onoga što se u njega ulaže“.

Na kraju misnoga slavlja obratio se župnik fra Nikica te zahvalio nadbiskupu na dolasku, pastirskoj riječi i blagoslovu kojim je, kako je istaknuo, župa započela novu liturgijsku godinu. Podsjetio je da će župna zajednica u predstojećem razdoblju obilježiti tri važne obljetnice: 800 godina smrti svetoga Franje Asiškoga, 100. obljetnicu smrti uzornoga župnika fra Mije Kotaraša i 50 godina od blagoslova nove župne crkve. Zamolio je nadbiskupov zagovor i molitvenu blizinu za župu i obitelji, poželjevši mu zdravlje i mir po zagovoru sv. Luke.