Na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić slavio je misu na splitskom gradskom groblju “Lovrinac”. U koncelebraciji je bio nadbiskup u miru Marin Barišić i još dvadesetak svećenika, a bogoslovni Cemtralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu su ministrirali. Liturgijsko pjevanje predvodili su ujedinjeni zborovi Gospe od Zdravlja, Gospe Fatimske Škrape i katedralni zbor sv. Dujma pod ravnanjem maestra don Šime Marovića, a uz pratnju katedralnog orguljaša dr. sc. Mirka Jankova.

Nadbiskup je u propovijedi istaknuo kako blagdan Svih Svetih, osobito kad se slavi na groblju, na poseban način poziva na razmišljanje o smislu života i prolaznosti svega zemaljskog. Naglasio je da grobovi ne govore o kraju, nego o vjeri u uskrsnuće, jer „smrt nema zadnju riječ u životu čovjeka“. Upozorio je da današnji čovjek često živi kao da će trajati zauvijek, zaboravljajući da je svaki život kratak i dragocjen: „Crtica na spomeniku između rođenja i smrti sažima sav život – svu ljubav, patnje, radosti i snove.“ Dodao je da nas groblje ne treba ispunjati tugom, nego zahvalnošću za živote koji su nas oblikovali i vjerom da je svaka smrt samo prijelaz u Božju vječnost. Govoreći o svetosti, nadbiskup je pojasnio da ona nije rezervirana za malobrojne, nego da je poziv upućen svakome tko želi živjeti po Božjoj volji. „Svetost znači: živjeti pošteno, ljubiti u istini, opraštati iskreno i nositi svoj križ bez mrmljanja“, rekao je, dodavši da je najveća svetost često skrivena u tišini svakodnevice. Posebno je istaknuo tihe svece, ljude koji su u jednostavnosti i poniznosti živjeli vjeru, brinuli za druge, strpljivo trpjeli i u tišini činili dobro. „Oni možda nikada nisu izgovorili velike riječi, ali su svojim životom izrekli najveće svjedočanstvo“, poručio je nadbiskup, pozvavši vjernike da i sami budu dio te nevidljive svetosti.

U drugom dijelu propovijedi govorio je o povezanosti živih i mrtvih, istaknuvši kako Crkva danas ne gleda u prošlost, nego u budućnost. „Mi se danas ne klanjamo smrti, nego slavimo život“, rekao je, tumačeći da je blagdan Svih Svetih slavlje vjere u uskrsnuće i Božje milosrđe koje obuhvaća sve generacije. Pozvao je vjernike da ne zaborave moliti za pokojne jer „molitva ljubavi prelazi granicu smrti“. Dodao je kako Euharistija postaje mjesto susreta neba i zemlje, jer „u svetoj Misi nebo se otvara i naši su pokojni s nama“. Govorio je i o kršćanskoj nadi kao temelju života vjernika. „Smrt ne oduzima život, nego ga mijenja“, istaknuo je, objašnjavajući da kršćanin ne gubi smisao ni u boli ni u smrti jer zna da život ima cilj i ispunjenje u Bogu. Bez vjere u uskrsnuće, rekao je, sav bi ljudski trud, žrtva i dobrota izgubili svoj smisao. Upravo zato, pozvao je sve da se ne boje smrti, nego da je prepoznaju kao vrata prema punini života: „Na groblju ne stoji očaj, nego nada.“

Na kraju je vjernike potaknuo da blagdan Svih Svetih ne doživljavaju samo kao dan sjećanja, nego kao poziv na nasljedovanje svetih. „Sveti su ljudi koji su ozbiljno shvatili Evanđelje i dopustili da ih Božja ljubav promijeni“, rekao je. Pozvao je da se živi s pogledom uprtim u vječnost, a ne u prolazno, jer „čovjek postaje svet ne zato što je savršen, nego zato što dopušta Bogu da ga preobrazi“. Zaključio je molitvom da svi okupljeni, osnaženi vjerom i primjerom svetaca, ostanu vjerni Bogu i njegovoj ljubavi kako bi se „jednoga dana svi ponovno susreli, ne više pred grobom, nego u vječnosti“.

Nakon svete mise upriličena je molitva odrješenja kod središnjega križa, a zatim se nadbiskup u zajedništvu s prisutnim svećenicima pomolio kod grobnica pokojnih svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije.