Donosimo cijelovitu propovijed splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića izrečenu na đakonskom ređenju u trogirskoj katedrali 25. listopada.

Draga braćo i sestre, dragi kandidati za red đakonata!

Danas smo sabrani u velikoj radosti i zahvalnosti: u radosti zbog dara novih službenika Crkve i zahvalnosti Bogu koji i dalje poziva, posvećuje i šalje. Đakonsko ređenje nije samo korak prema svećeništvu, već je to sakramentalni poziv na trajno služenje Kristu i njegovoj Crkvi – u vjernosti, poniznosti i ljubavi.

Čuli smo Isusa, ne jedanput, kako govori svojim učenicima o vrijednosti poniznosti i služenja. U njihovoj borbi za prestiž on im odlučno veli, sa željom da zapamte za sva vremena: „Tko želi biti prvi među vama, neka vam bude poslužitelj.“ (Mt 20,27)

Te riječi nisu tek moralni savjet. One su temelj same strukture Crkve. Crkva je zajednica onih koji služe, jer Krist, njezina Glava, „nije došao da bude služen, nego da služi – i život svoj položi za mnoge“.

Draga braćo koja ćete danas biti ređena za đakone u Crkvi Kristovoj! Pozvani ste biti znak vjernosti u svijetu koji se sve više boji trajnosti, koji izbjegava obveze i bježi od odgovornosti. Vjernost koju danas obećavate nije samo poslušnost svojem ordinariju ili prihvaćanje đakonskog ređenja. To je dublja vjernost – vjernost Kristu, vjernost Crkvi, vjernost ljudima kojima ćete služiti.

Biti vjeran znači ostati postojan i kad ne vidimo plodove svoga rada. Biti vjeran znači ići s narodom i kad je put težak. Biti vjeran znači svakodnevno se vraćati izvoru – molitvi, Božjoj riječi i euharistiji – jer se samo iz te blizine rađa istinsko služenje.

Služba đakona trostruka je: služba riječi, oltara i ljubavi.

Služba riječi: naviještat ćete evanđelje, propovijedati, krstiti, vjenčavati, pokapati, nositi utjehu bolesnima. Vaše riječi ne smiju biti samo govor, nego životno svjedočanstvo.

Služba oltara: posluživanje euharistiji je najviša čast, ali i najdublja poniznost. Približavati se oltaru znači prinositi sebe zajedno s Kristom.

Služba ljubavi: đakon je znak Crkve koja ide prema rubnima, zaboravljenima, potrebitima. Budite đakoni milosrđa, đakoni koji znaju slušati, tješiti i donositi Kristovu blizinu.

U očima svijeta služenje se često smatra nečim nižim, nečim što je za one manje sposobne. No, Božja je logika posve drugačija. U Božjoj logici sluga je najveći. Krist na Posljednjoj večeri pere noge učenicima. Tu je sadržana čitava đakonska, ali i svećenička teologija. Biti đakon znači kleknuti pred čovjeka i gledati ga odozdo, ne odozgo; ne zato što je on veći od tebe, nego zato što u njemu vidiš Krista.

U današnjem čitanju iz Djela apostolskih predstavljen nam je jedan izuzetno važan trenutak iz života prve Crkve – trenutak kada se zajednica suočila s izazovom rasta i unutarnjeg nezadovoljstva. I upravo iz tog izazova izrasta jedno važno poslanje: đakonska služba. Poslušajmo još jednom ključne riječi:

„Tada Dvanaestorica sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: 'Nije pravo da mi napustimo riječ Božju i služimo kod stolova. Nađite, dakle, braćo, među sobom sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, pa ćemo ih postaviti nad tom dužnošću.'“(Dj 6,2-3)

Na početku odlomka veli se kako je broj učenika, vjernika, rastao čudesnom dinamikom. Apostoli i prvi učenici siju riječ Božju, srca mnogih slušatelja su otvorena, i zajednica se širi. No, s rastom dolaze i poteškoće. Grčki Židovi počinju prigovarati jer se njihove udovice zanemaruju pri dnevnoj podjeli hrane.

Ovdje vidimo da Crkva nije savršena u smislu da nema problema. Ali je sveta u tome što ne zatvara oči pred problemima, nego traži rješenja u Duhu Svetom.

Apostoli, svjesni svoje glavne zadaće – molitve i propovijedanja – ne žele zanemariti materijalne potrebe zajednice. Zato nastaje služba đakona. Đakon doslovno znači „sluga“, „onaj koji poslužuje“.

Važno je primijetiti: đakonska služba ne nastaje kao „manje vrijedna“ od apostolske, nego kao jednako potrebna. Bez pravedne brige za svakog člana riječ Božja ne može donositi pun rod. Riječ i djelo idu zajedno.

Apostoli kažu: „Pronađite, braćo, među sobom sedam ljudi na dobru glasu, puni Duha i mudrosti.“

Za tu se službu ne može izabrati bilo koga. Ne biraju se ljudi s najviše organizacijskih vještina, najsposobniji, ili oni koji znaju „posložiti tablice“, nego oni koji su duhovno jaki, koji su puni Duha Svetoga. Jer đakonska služba je sveta služba – nije samo logistika, već znak ljubavi Crkve prema onima koji su na rubu.

Zanimljivo je kako poglavlje završava: „Riječ se Božja širila i broj učenika u Jeruzalemu naglo rastao“ (Dj 6,7).

Kada Crkva služi i pravedno raspodjeljuje brigu, tada raste – ne samo brojčano, nego u dubini, u svetosti. Đakoni nisu „pomagači sa strane“, već most između oltara i ulice, između liturgije i života.

Draga braćo i sestre, ovaj odlomak iz Djela apostolskih podsjeća nas da Crkva ne raste samo propovijedanjem, nego iznad svega ljubavlju. Đakonska služba i danas ima tu ključnu ulogu: biti produžena ruka Isusa Krista koji je rekao: „Nisam došao da budem služen, nego da služim“ (Mt 20,28).

Oni koji su pozvani u đakonsku službu moraju biti ljudi na dobru glasu, puni Duha i mudrosti. I svi smo mi drugi pozvani biti Crkva koja služi, koja vidi one zaboravljene i koja ne zaboravlja da je svaki čin ljubavi – bogoslužje.

Isus nam je ostavio ne samo euharistiju, nego i pranje nogu. I to je spomen-čin, nešto što treba činiti, što je neodjeljivo vezano za euharistiju. I pranje nogu -  što zapravo znači ljubav i služenje braći i sestrama -  kao i Euharistija jamči Isusovu prisutnost među nama. 

Služenje je znak punih ruku. Ruke su čiste kada služe jer se tako preko ruku pere i čisti srce. Ruke se od služenja ne prljaju nego čiste. Voda nema te moći da očisti ruke i srce koliko ljubav i služenje. Služenje, ne znam kakvo bilo, nikada ne prlja ruke, a uvijek čisti srce.

Dragi ređenici, danas postajete znakovi onoga što Crkva jest po svojoj naravi – služiteljica čovječanstvu, znak Božje blizine u svijetu.

Budite vjerni u malom jer onaj koji je vjeran u malom, postaje dostojan i većeg.

Neka vas u vašem služenju prati primjer Blažene Djevice Marije – ponizne sluškinje Gospodnje, i zagovor svetih đakona, od kojih su mnogi, u službi Crkve, dali i svoje živote. Amen.