Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić predvodio je 6. srpnja u župi sv. Mihovila arkanđelja u Trilju svečano euharistijsko slavlje tijekom kojega je krstio maloga Luku, sedmo dijete u obitelji Ivanke i Ivana Petričević. U koncelebraciji su sudjelovali mjesni župnik don Slavko Volarević i nadbiskupov tajnik don Renato Pudar, a liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor sv. Mihovila pod ravnanjem Tonćija Šipića Sokola, uz orguljašku pratnju s. Mirte Lišnić.

Nadbiskup je u homiliji, tumačeći evanđeoski odlomak, naglasio kako Isus ne šalje samo dvanaestoricu apostola, nego sve svoje učenike jer želi da njegova Radosna vijest dopre do svakoga čovjeka jer on je došao svima. Istaknuo je kako su Isusove riječi i danas snažan poticaj da se vjernici ne umore u naviještanju i svjedočenju, ali i da se uvijek molitvom priprema teren za Božje djelovanje. „Učenici trebaju moliti da Bog pošalje što više misionara, što više navjestitelja,“ poručio je, dodajući da je molitva temelj koji omogućuje da srca ljudi postanu otvorena i spremna prihvatiti Krista. Nadbiskup je okupljene podsjetio i na Isusovu snažnu sliku kojom učenike šalje kao janjce među vukove: „Janje je simbol bezazlenosti i blagosti, ono nikome nije prijetnja, nikoga ne ugrožava,“ te ih pozvao da i sami budu blagi i nenasilni svjedoci Evanđelja kako bi svojim životom svjedočili snagu istine i ljubavi. Citirao je svetog Ivana Zlatoustog koji je napisao: „Sve dok budemo kao janjci, mi ćemo pobjeđivati. Ako postanemo vukovi, bit ćemo pobijeđeni, jer će nam tada uzmanjkati pomoć Pastira (Isusa), koji pase janjce, a ne vukove.“ Govoreći o stvarnosti svjedočenja vjere, nadbiskup je istaknuo da učenici, ali i svaki kršćanin, moraju računati na nerazumijevanje, odbijanje i progonstva: „Kršćani su i danas, prema izvješću svjetskih agencija, najprogonjenija vjera na svijetu.“ Dodao je kako povijest potvrđuje da, unatoč progonima, vjera raste upravo snagom molitve i nenasilnog svjedočanstva. U drugom dijelu propovijedi nadbiskup je čestitao obitelji Petričević na hrabrosti i otvorenosti životu, rekavši: „Djeca su najveće bogatstvo koje čovjek može steći u životu, a obitelj je njihovo najljepše gnijezdo.“ Osvrnuo se na žrtvu i odricanja koja roditeljstvo traži, ali i na radost koja proizlazi iz prihvaćanja novog života, potaknuvši sve vjernike da cijene i podrže obitelji otvorene Božjim darovima.

Nakon homilije uslijedilo je krštenje malenoga Luke kojem je kum bio Josip Petričević, a sve su radosno pratile Lukine bake, djed te starije sestre I braća: Helena, Mirko, Vanesa, Monika, Petar i Paula. Prije svečanog blagoslova don Slavko je zahvalio nadbiskupu što je pohodio njihovu župu, predslavio svetu misu i krstio malog Luku, istaknuvši da je biskupov dolazak za svaku župnu zajednicu osobit blagoslov, slika jedinstva Crkve i poticaj na vjeru. Na kraju je nadbiskup obitelji uručio prigodni dar te im zahvalio na otvorenosti životu.