Na uočnicu svetkovine rođenja svetog Ivana Krstitelja, 23. lipnja, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić pohodio je otok Šoltu te u župnoj crkvi u Gornjem Selu predvodio svečanu euharistiju. U koncelebraciji je bio župnik don Andrej Marić, župnik župe sv. Stjepana prvomučenika u Grohotama don Vinko Beus i nadbiskupov tajnik don Renato Pudar, a misno slavlje pjesmom je animirao župni zbor uz stare pučke napjeve.

U svojoj propovijedi, nadbiskup se osvrnuo na evanđeoski tekst koji donosi navještenje rođenja Ivana Krstitelja. Istaknuo je kako Božja providnost djeluje izvan ljudskih očekivanja i planova: „Bog šalje istog anđela kojeg će nešto kasnije poslati i Blaženoj Djevici Mariji da joj navijesti rođenje Sina Božjega.“ Posebno se zadržao na Zahariji, starozavjetnom svećeniku koji je, iako u svetom mjestu, pokazao nevjeru zbog koje ostaje nijem. Kroz tu sliku mons. Križić upozorio je kako Bog i danas traži vjeru, a ona se često gubi pod pritiskom svakodnevice. Nadbiskup je u tom kontekstu poručio da i u današnjem vremenu jedna dobra i sveta osoba može donijeti milost čitavoj zajednici te pozvao vjernike da ostanu vjerni Bogu i da se ne obeshrabre u vremenu kada vjera često biva potisnuta ili ismijana.

Govoreći o svetom Ivanu Krstitelju, mons. Križić je naglasio njegovu poniznost i usmjerenost na Krista: „Ivan pred svima izjavljuje da Isus mora rasti a on se umanjivati.“ Istaknuo je kako je upravo ta duhovna logika, odnosno poniznost, služenje i nesebičnost, ono što čovjeka čini velikim u Božjim očima. Uspoređujući evanđeoske vrijednosti s današnjim društvom, nadbiskup je rekao: „Nažalost, ljudska logika se danas ovome najčešće smije. Za čovjeka našeg vremena veliki su oni koji imaju puno novca, koji su bogati, oni koji imaju političku moć i koji vladaju.“ Upozorio je i na tendenciju da se skromne, tihe i nesebične osobe zanemaruju: „Prema drugoj osobi koja je skromnijeg stanja, koja ne zauzima neko uvaženo mjesto u društvu, najčešće je stav ignoriranja.“ Podsjetio je i na mudrost svetog Franje Saleškog, koji se rugao lažnim veličinama: „Neki uzjaše dobrog konja pa se prave važni, a nisu svjesni da divljenje ne zaslužuju oni, nego konj.“ Nadbiskup je pritom istaknuo kako ono što uistinu daje vrijednost čovjeku nije vanjsko bogatstvo ili društveni položaj, nego nutarnje kreposti te vjernike pozvao da se, poput Ivana Krstitelja, ne nadmeću za društveno priznanje, nego da u tišini i poniznosti budu znak Božje prisutnosti. U toj vjernosti krije se i duboka nada kršćanskog života, naglasio je nadbiskup, zaključivši: „Ivan nam svima poručuje: ostani uz Boga u svom životu i nećeš se nikada pokajati.“ Upravo u čuvanju vječnih vrijednosti koje ne umiru, dodao je mons. Križić, „bit će snaga uskrsnuća za svakoga od nas.“

Euharistijsko slavlje u Gornjem Selu bilo je duboko duhovno ohrabrenje vjernicima otoka Šolte pred blagdan njihova nebeskog zaštitnika te su nakon misnog slavlja ostali u zajedničkom druženju uz prigodni program Kulturno umjetničkih društava sa Šolte o „Užežinu sv. Ivana Krstitelja“. Na kraju mise ženska klapa Čuvite izvela je tri pjesme posvećene Blaženoj Djevici Mariji.

Prije euharistijskog slavlja vjernici su se okupili u svetištu Gospe od Bori (Gospa od Stomorja) te krenuli prema križu na Veloj Straži u Gornjem Selu gdje je prigodno obilježena 1100. obljetnica Hrvatskog kraljevstva i prvog kralja Tomislava. Križ je prvi put podignut prije 100 godina na inicijativu pokojnog župnika don Mirka Galvanija, a obnovljen je 1992. godine u znak Međunarodnog priznanja Hrvatske i posvećen je prvom hrvatskom kralju Tomislavu. Godine 1993. križ je blagoslovio pokojni nadbiskup Ante Jurić. Ubrzo nakon toga crkva Gospe od Bori proglašena je Marijanskim svetištem, 1995. godine.

Obilježavanje je otvorila himnom ženska klapa Čuvite. Uz prigodna obraćanja uzvanika, predstavnika Matice hrvatske Joze Balića, družbe "Braća Hrvatskog Zmaja" Tomislava Beronića, načelnika gosp. Nikole Cecića Karuzića, dr. sc. Bernardina Peroša i župnika don Andreja Marića okupljenima se obratio nadbiskup Zdenko Križić. Nadbiskup je kazao da križ nije samo patnja i razapinjanje, nego i spasenje i snaga novoga života. Potaknuo je nazočne na zahvalnost Bogu za sve blagosalove i na našim predcima, za koje je i molio, a koji su iz nevolje morali napustiti otok, te ukazao kako treba sačuvati tradiciju i dar vjere, kao i sve one vrijednosti koje su hrvatski narod sačuvale. Prilikom blagoslova križa, zazvao je Božji blagoslov na cijeli otok, na sve stanovnike otoka. Nakon programa nadbiskup je obišao sva mjesta i sve crkve na otoku.