Na Duhovski ponedjeljak, 9. lipnja, u splitskoj konkatedrali sv. Petra održan je susret zajednica i duhovnih pokreta Splitsko-makarske nadbiskupije. Okupilo se više od 500 vjernika različitih dobi, karizmi i zajednica, kako bi zajedno molili i slavili misu.

Program je započeo duhovnim nagovorom don Vedrana Torića, biskupskog vikara za kler. U svom nagovoru don Vedran je, oslanjajući se na Poslanicu Efežanima, istaknuo važnost jedinstva u Duhu kao temelja autentičnog kršćanskog zajedništva. Govorio je o potrebi istinske ljubavi, prihvaćanja različitosti, izbjegavanju ogovaranja i podjela te o snazi duhovnog zajedništva koje se očituje u međusobnom nošenju tereta, poštivanju i građenju odnosa utemeljenih na evanđeoskoj ljubavi. Posebno je naglasio poziv na osobno obraćenje kao put prema jedinstvu, kako bismo „bili jedno“ – u Kristu i međusobno. Don Vedran je citirao i riječi svetog Pavla: „Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima, po svima i u svima!“. Također je naglasio važnost unutarnje poniznosti riječima: „Ogovaranja, kritiziranja, gunđanja, mrmljanja govor su samog pakla. To nije Božji duh, nego duh samoga zla.“ Nakon nagovora uslijedilo je euharistijsko klanjanje u šutnji.

Središnji dio susreta bila je misa koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, uz koncelebraciju sedmorice svećenika predvođenih nadbiskupom u miru Marinom Barišićem. Uz oltar je posluživao đakon don Branimir Ivančić, a liturgijsko pjevanje predvodio je zbor mladih Veritas Aeterna pod ravnanjem Antonia Grkeša.

U propovijedi, nadbiskup Križić osvrnuo se na lik Blažene Djevice Marije kao Majke Crkve, čiji se blagdan slavio toga dana. Govorio je o Mariji kao Majci boli, koja je snagom Duha Svetoga postala majkom zajedništva, vjernosti i trpljenja. Istaknuo je kako je Duh Sveti onaj koji stvara novo, ujedinjuje Crkvu i potiče bratstvo među njezinim članovima. Upozorio je na opasnosti zavisti, nadmetanja, duhovne površnosti i otuđenja koje razaraju zajedništvo. Podsjetio je da Crkva ne smije postati „naprava bez duše, krinka zajedništva“, nego živa zajednica u kojoj se svakodnevno živi dar Duha kroz zajedništvo, služenje i ljubav.

Posebno je istaknuo da zajedništvo nije moguće bez osobne askeze i duhovne zrelosti, bez spremnosti na prihvaćanje drugih u njihovoj različitosti. Nadbiskup je podsjetio: „Potrebno je stalno pročišćavati oči srca“, kako bismo mogli u drugome prepoznati Božji dar i bratstvo koje nam pripada po krštenju. Podsjetio je da „duhovnost zajedništva znači znati ‘dati prostora’ bližnjemu, noseći ‘jedni bremena drugih’ i odbijajući sebeljubne napasti koje nas neprestano napadaju i stvaraju suparništvo, karijerizam, nepovjerenje, ljubomoru“. Povezujući s riječima sv. Pavla, nadbiskup je kazao: „Biti jedno s Kristom, da bi se moglo biti jedno s drugima.“ Istaknuo je i riječi pape Franje: „Prostore zajedništva treba gajiti i širiti dan za danom na svim razinama“, pozvavši vjernike da budu nositelji svjetla u svojim zajednicama.

Zazvao je Mariju, Majku Crkve, kao zagovornicu u nastojanjima da se duhovne stvarnosti ne zadrže samo na riječima, nego pretoče u konkretna i trajna djela u životu župnih, molitvenih i pokretnih zajednica. Nadbiskup je propovijed zaključio riječima pape Ivana Pavla II. i pape Franje o potrebi stvaranja „škole zajedništva“ u Crkvi današnjice, pozvavši sve prisutne da šire prostore zajedništva među biskupima, klerom, redovnicima, pokretima i vjernicima.

Cjelokupni susret bio je snažan poticaj svim sudionicima na obnovu u Duhu, prepoznavanje dara drugoga, te zauzetije življenje vjere u vlastitim zajednicama. U ozračju zahvalnosti i molitve, vjernici su se ostali družiti pred crkvom uz prigodni agape, a zatim su se razišli nahranjeni riječju, sakramentima i nadom da ih Duh Sveti nastavlja voditi u svakodnevnom poslanju Crkve.