U župi svetog Jakova i Ane u Dicmu, na šestu vazmenu nedjelju 25. svibnja, svečano je proslavljeno krštenje šestog djeteta obitelji Petričević. Misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, a u koncelebraciji su bili mjesni župnik don Vlado Strikić, don Ante Čipčić i nadbiskupov tajnik don Renato Pudar. Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti župni zbor sv. Jakova i Ane pod ravnanjem s. Karmen Carić.

Na početku slavlja riječ dobrodošlice nadbiskupu uputila je malena Gloria, jedna od kćeriju obitelji Petričević, izražavajući radost zajedništva i važnost nadbiskupove prisutnosti. „Iskreno smo radosni što vas možemo ugostiti i zajedno s vama slaviti ovaj dan Gospodnji“, poručila je dodavši: „Naša je župa poznata po velikim i brojnim obiteljima“. Dodala je kako se u Dicmu živi zajedništvo koje se posebno osjeća među djecom i mladima: „Neusporedivo je ljepše živjeti i rasti okruženi braćom, sestrama, prijateljima i susjedima”. Zatim su djevojčice, nakon izrecitirane pjesmice, nadbiskupu kao znak zahvalnosti, uručile cvijeće.

Nadbiskup Križić u homiliji se osvrnuo na ulomak iz Djela apostolskih i prvu veliku krizu u kršćanskoj zajednici, gdje su se prvi kršćani, u početku Židovi, morali otvoriti i poganima. Istaknuo je da je Crkva otvorena svima koji traže Boga te poručio: “Isus nije došao samo zbog jednog naroda”. Iako je jedinstvo među prvim kršćanima bilo teško, budući da su Židovi pogane smatrali obredno nečistima, Duh Sveti ih je vodio prema jedinstvu i prihvaćanju različitosti. Govoreći o raznolikosti prve kršćanske zajednice, nadbiskup je istaknuo: „Kada ima ljubavi moguće je graditi bratstvo sa svima, bez obzira na sve različitosti.“ Podsjetio je da su među učenicima bili ljudi različitih obrazovanja, društvenih staleža i karaktera, pa i pripadnici sektaških struja, ali ih je Isus ujedinio u zajedništvu i ljubavi. „Dogovor je tada uvijek moguć“, naglasio je nadbiskup, pozvavši vjernike na iskren dijalog i traženje dobra, bez zakulisnih interesa i podjela. Posebno je upozorio na važnost pronalaženja zajedničkih rješenja u Crkvi, društvu i obitelji. „Najgore je kada osobe u kući zašute, kada se svatko povuče u neki svoj bunker i inati se, kada svaki želi ‘pobijediti’ drugoga“, rekao je nadbiskup. Pobjeda, nastavio je, nije u tome tko će se više inatiti, već u onome tko prvi pruži ruku i kaže riječ pomirenja. Govoreći o miru, naglasio je da to nije samo odsutnost rata: „To je Božji mir koji čovjeku daje osjećaj unutarnje punine, radosti, zadovoljstva, sreće.“ Istaknuo je kako je mir dar Duha Svetoga „koji obnavlja život čovjeku i ispunja ga radošću i zadovoljstvom“.

U dijelu propovijedi upućenom roditeljima nadbiskup je kazao kako su djeca najveće bogatstvo koje čovjek može ostaviti iza sebe te poručio: „Dragi roditelji, djeca su najveće bogatstvo koje možete ostaviti iza sebe“. Naglasio je da se roditeljska ljubav s dolaskom svakog novog djeteta ne dijeli, nego umnaža, jer „svako novo dijete donosi više ljubavi, a ne manje.“

Prije završetka misnog slavlja vjernicima se obratio župnik don Vlado i tom prilikom zahvalio nadbiskupu što je pristao pohoditi njihovu župnu zajednicu i krstiti malenoga Josipa kojemu je zaželio da raste u ljubavi i razumijevanju svojih roditelja.

Josip, najmlađi član obitelji Petričević, šesto je dijete roditelja Imele i Slavena. Zajedno sa svojom djecom Ivanom, Ljubom, Glorijom, Anči i Marijom, s radošću su proslavili ovaj poseban trenutak. Istaknuli su kako prilikom vjenčanja nisu planirali imati ovoliko veliku obitelj, ali Bog je za njih imao drugačije planove. Kazali su kako su im djeca najveća radost i da žive u kući punoj ljubavi. “Ovaj dan kada je našeg Josipa krstio sam nadbiskup poseban je ponos i radost za našu obitelj,” poručili su roditelji.