Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je na Staru godinu, 31. prosinca, tradicionalnu misu zahvalnicu „Te Deum“ u splitskoj prvostolnici. U koncelebraciji bila su četiri svećenika: ekonom Splitsko-makarske nadbiskupije don Mijo Šurlin, katedralni župnik don Ante Mateljan, kanonik prvostolnog kaptola don Marko Ćubelić i nadbiskupov tajnik don Renato Pudar. Liturgijsko pjevanje predvodio je prvostolni mješoviti zbor sv. Dujma pod ravnanjem maestra don Šime Marovića, a uz orguljašku pratnju maestre s. Mirte Škopljanac Mačine.

Nadbiskup Križić u svojoj je homiliji, govoreći o tome kako procjenjujemo uspjeh protekle godine, kazao: „Koliko je bila uspješna, radosna, sretna, a koliko prožeta patnjom i neuspjesima, znade svatko od nas“, te dodao da kriteriji koji su u svakoga različiti, nisu uvijek ispravni. Podsjetio je na brojne nepoznate trenutke u kojima nas je Bog sačuvao, a da mi toga uopće nismo svjesni: "Koliko smo puta u prošloj godini bili spašeni ili zaštićeni od pogibli koje su nas mogle zadesiti?" Osvrnuvši se na prirodne katastrofe u našem susjedstvu i tragedije koje su obilježile proteklu godinu, nadbiskup je podsjetio na potrebu zahvalnosti i solidarnosti. Potom je prepričao vlastiti susret s jednim ranjenikom iz Domovinskoga rata koji je bio ostao bez obje noge te mu rekao kako se uopće ne bi bojao života, bez obzira na to što je ostao bez sve imovine, kada bi imao noge i mogao hodati. Nadbiskup je rekao kako je tada prvi put postao svjestan toga kako treba Bogu zahvaliti što ima ruke, noge, oči i potaknuo i druge da zahvale za te naizgled najobičnije stvari. Mons. Križić zatim je produbio temu zahvalnosti Bogu za darove i zaštitu tijekom godine rekavši kako „moramo priznati da ovog drugog nismo dovoljno svjesni pa ne nađe mjesta u našoj zahvalnosti,“ i dodao kako zahvalnost mora biti dio naše svakodnevice jer bez nje nema ni prave vjere, ni prave molitve. „Kako je poželjno da na kraju svakog dana uputimo Bogu naš iskreni ‘hvala’ za sve što smo proživjeli u tom danu“.

Govoreći o znatiželji Isusovih učenika o tome kada će biti kraj svijeta, nadbiskup je rekao kako odgovor na to pitanje ne bi puno koristio jer bi tada učenici mogli poboljšanje vlastitih navika odgađati jer za uređenje vlastitog života ima vremena. Đavao i danas nas uvjeri kako za promjene na bolje ima vremena i kako ih mi možemo provesti vlastitim snagama, ali nadbiskup ističe: „Promijeniti život na bolje, osloboditi se nekih mana i poroka, nije samo u našoj moći. To se ne može bez posebne Božje milosti“. Potom je mons. Križić vjernike pozvao da ne odgađaju promjene i to na biblijskom primjeru carinika Zakeja kojega Isus zove da žurno siđe sa smokve jer mu je danas boraviti u njegovoj kući. Naglasak na riječi žurno i danas za nas znači sljedeće: „nije najvažnije kada će biti kraj svijeta ili kraj našega života, ili kraj godine, nego kakvo je naše 'sada' (…) Učini nešto boljim danas jer već sutra može biti kasno“. Nadbiskup Križić osvrnuo se na porast broja ljudi koji se izjašnjavaju kao nevjernici, istaknuvši kako mi moramo bit zahvalni za dar vjere jer nam ona daje sigurnost kako se naš život ne oduzima, nego mijenja te potaknuo prisutne da zahvale Bogu i uime onih koji ne osjećaju da Bogu trebaju zahvaliti. U konačnici je poručio: „Vrijeme u kojem živimo je puno kušnji i zamki. Kako je lako skrenuti s Božjeg puta i ostati bez života. Neka to Gospodin ne dopusti nikome od nas“ i izrazio nadu kako ćemo se i na kraju iduće godine naći na istom mjestu te zahvaliti Bogu.

Prije svečanoga blagoslova nadbiskup je svima zaželio radosnu i uspješnu Novu godinu, a potom su okupljeni vjernici zajedno zapjevali himan „Tebe Boga hvalimo“.