U Lokvičićima svečano proslavljena svetkovina Krista Kralja svega stvorenja
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je u nedjelju 24. studenoga svečano misno slavlje u imotskim Lokvičićima u župi Krista Kralja, jednoj od teritorijalno najvećih župa Imotske krajine. Misnom slavlju prethodila je molitva pred kipom Krista Kralja i svečana procesija oko župne crkve. U misnom su slavlju koncelebrirali mjesni župnik don Neven Vuković, dekan Imotskog dekanata fra Zoran Kutleša, don Stipe Vuković, župnik Župe Poljica don Petar Čondić i nadbiskupov tajnik don Renato Pudar. Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti župni zbor pod vodstvom Josipe Juričić.
Na početku misnoga slavlja nadbiskup Križić podsjetio je vjernike kako je svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja uveo papa Pio XI. 1925. godine te ustvrdio kako je izgradnja njhove župne crkve počela svega nekoliko godina poslije čime je jedna od prvih u našoj domovini, ako ne i svijetu, posvećena Kristu Kralju.
Homiliju je započeo promišljanjem o trenutku iz evanđelja gdje Isus stoji pred Pilatom rekavši kako bi ovome ulomku bolje pristajao naslov Pilat pred Isusom. U ovom trenutku je Isus, iako okovan, zapravo slobodniji od Pilata koji nosi okove svojih interesa i slabosti. Isus, optužen da se pravi Bogom i kraljem, pokazuje uzvišeni mir i dostojanstvo, dok Pilat, svjestan da pred sobom ima nevina čovjeka, ostaje rob svojih vlastitih strahova i nesposobnosti da djeluje pravedno kako ne bi izgubio položaj. „Pilat Isusa ne vidi kao bilo kakvu prijetnju, ne vidi ga kao nekog revolucionara koji bi pravio nerede u Rimskom carstvu te je stoga sklon osloboditi Isusa“, apostrofira mons. Križić. Ipak, jedan od daljnjih ključnih naglasaka propovijedi bio je o izborima s kojima se Pilat suočava, a koji odražavaju vječni ljudski sukob između interesa i istine. Pilat je stavljen pred jasnu dilemu: birati između Isusa i naroda, Isusa i židovskih moćnika, Isusa i cara, te između vlastitih interesa i onoga za što zna da je pravedno.
Nadbiskup je istaknuo: „Njemu je najvažnije izvesti stvari tako da njemu osobno ne naškode, a sve drugo je nebitno.“ U tom trenutku, Pilat je, iz straha od vlastite političke propasti, odlučio ne zamjeriti se moćnicima, prepuštajući nevinog Isusa na smrt. Osim što je progovorio o Pilatovoj slabosti, nadbiskup je povukao paralelu s današnjim životom, gdje često biramo vlastite interese umjesto istine. „To su naše izdaje koje nas duhovno unakazuju. To je put koji vodi u okove, jer bez istine nema slobode“, opominje mons. Križić. Naglasio je da su svi ljudi, u nekom trenutku života, pozvani na izbor između Isusa i svojih interesa, a s Isusom je uvijek tako da se on predstavlja kao alternativa nekomu ili nečemu s jedne strane, a s druge strane ne prihvaća konkurenciju i tada se povlači. „Nisu toliko opasni okovi u koje nas silom stave drugi, koliko oni okovi koje mi priskrbimo sami sebi svojim nedosljednim životom. (...) Osoba koja je okovana u svoj egoizam je uvijek sklona žrtvovati sve druge za bilo kakve svoje, pa i male, interese“.
Nadalje je nadbiskup posebno istaknuo potrebu za pravom unutarnjom slobodom koja dolazi od istine koja ozdravlja. Isus se u ovom procesu pokazao istinskim kraljem jer savršeno vlada nad sobom: svakom svojom riječju i gestom i sve čini s puno dostojanstva. Nadbiskup je propovijed priveo kraju poticajem vjernicima da rade na ovladavanju sobom koje nije pitanje našega karaktera, već naše askeze i duhovnoga napora koji ulažemo u to da se kontroliramo kako nas ne bi obuzela mržnja, bijes, otrovne geste ili riječi. „Stoga nam je danas posebno moliti da nam Krist naš Kralj pomogne da bolje vladamo nad sobom, nad našim željama, te vjernije živimo i svjedočimo njegovu istinu (...) u ovom svijetu koji nameće svoje istine koje ne oslobađaju nego zarobljuju i razaraju“, zaključio je nadbiskup.
Na kraju euharistijskoga slavlja prisutnima se obratio mjesni župnik don Neven Vuković, koji je u prvom redu zahvalio Bogu, tvorcu i uzdržavatelju svega stvorenog, na lijepom vremenu i mogućnosti da cijelim srcem sudjeluju u zajedničkom slavlju. Potom je zahvalio svoj braći svećenicima u koncelebraciji i nadbiskupu na pastirskom pohodu, predslavljenju euharistije i upućenoj riječi. Potom mu je, uime župljana, majka petero djece i baka jednog unuka, udijelila prigodne poklone, a nadbiskup je zahvalio svima na sudjelovanju u misnom slavlju i rekao da mu je uistinu drago što je mogao boraviti u njihovom lijepom kraju gdje hladnoća čuva ljude od kvarenja. Naposljetku je zahvalio i na primljenim darovima te izrazio radost što je vjera u ovom kraju živa i poželio da se sve više naroda vrati u naša mala seoska mjesta, a onda je na sve obitelji imotskoga kraja zazvao Božji blagoslov.
Župa Lokvičići osnovana je krajem osamnaestoga stoljeća i poslije posvećena Kristu Kralju. Sastavljena je od raznih zaseoka i prostorno je jako velika, ali dijeli sudbinu brojnih sela našega naroda u kojima je broj stanovnika u opadanju. Osim današnje župne crkve posvećene Kristu Kralju, koja se nalazi na uzvisini s koje pogled puca na okolna sela i predivni imotski krajolik, u župi postoje još tri crkve. Crkva sv. Ante Padovanskog u istoimenom groblju bila je župna crkva prije izgradnje nove velike crkve, a na Berionvcu se nalazi crkva sv. Ivana Krstitelja koju je sagradio pokojni župnik don Ante Karoglan. Posljednja crkva na području župe je ona Gospe Lurdske, ili kako je domaći narod zove „crkva Male Gospe“ kraj župne kuće u kojoj se služe svakidašnje mise.