Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je u nedjelju, 10. studenoga, svečano misno slavlje pod kojim je posvećena crkva sv. Nikole Tavelića u Vinjanima te blagoslovljeno novo svetohranište. U koncelebraciji bili su mjesni župnik fra Josip Sušić, dekan Imotskog dekanata fra Zoran Kutleša, župni vikar župe sv. Roka u Vinjanima fra Jakov Udovičić i nadbiskupov tajnik don Renato Pudar. Misno slavlje ministriranjem su animirali bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, a liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor pod ravnanjem s. Ljiljane Todorić.

U homiliji je nadbiskup podsjetio prisutne vjernike da je crkva privilegirano mjesto gdje narod slavi Boga, mjesto gdje mu prinosimo sebe i svoje patnje te primamo novo svjetlo i snagu za naš život. Pojašnjavajući prvo čitanje mons. Križić podsjetio je vjernike kako je u hodu kroz pustinju, prateći narod i prihvaćajući njegovu sudbinu, i Bog sam bio beskućnik. Kada je narod došao u Obećanu zemlju napravio je sebi nekakve kućice, a potom su došli i do uvjerenja kako i Bogu treba napraviti dostojnu kuću gdje će se narod moći susretati sa svojim Bogom. Kada je židovski kralj Salomon sagradio prvi Hram počeo je, s jedne strane, osjećati divljenje tako veličanstvenom zdanju, a s druge se bojao da je uzalud gradio jer se pitao je li moguće da svemogući i veliki Bog boravi u građevini koju je sagradio čovjek. Salomonu nije bilo jasno da Bog neće biti samo u hramu, nego gdje god se nalazili ljudi vjere, a hram će biti samo mjesto posebnog susreta između Boga i ljudi. „Da bi do ovoga susreta došlo nije dovoljno samo doći u hram, nego je potrebno živjeti s Bogom i izvan hrama!“, pojašnjava mons. Križić i dodaje da je problem raskoraka u čovjekovu ponašanju u crkvi i izvan nje aktualan i danas.

Narod se u hramu pobožno molio i prinosio žrtve, a po izlasku iz hrama živjeli bi kao da Boga nema. Isus to pokazuje u prispodobi o milosrdnom Samarijancu kada svećenik i levit zaoilaze unesrećenoga, ističe nadbiskup i dodaje da se i mnoge od nas u društvu, na poslu pa i u vlastitoj kući često ne može prepoznati kao vjernike. Takvi zasigurno neće susresti Boga ni u crkvi jer je prije svega potrebno susresti Boga u nutrini, u srcu za koje Isus želi da bude njegov Hram. Ovo naravno ne znači da nam crkva kao mjesto okupljanja i štovanja Boga ne treba, već samo da u njoj Boga nećemo naći ako s njime ne živimo i onda kad smo izvan crkve. „Draga braćo i sestre, radujemo se posveti ove nove crkve jer ona je svjedočanstvo vaše vjere i ljubavi prema Bogu. Želim vjerovati da narod ovoga kraja neće častiti Boga samo u ovoj crkvi, nego i u svom domu, radnom mjestu, u druženju s drugim ljudima, a da bismo to mogli moramo Boga nositi u svom srcu“, poručio je nadbiskup i podsjetio kako je potrebno zastati i prisjetiti se da smo u Božjoj prisutnosti te zahvaliti. Zaključno je nadbiskup izmolio Salomonovu molitvu i tako Gospodina zamolio da mu oči dan i noć bude otvorene nad ovom crkvom i narodom koji će mu iz nje upravljati molitve.

Po završetku homilije otpjevane su Litanije svetih nakon kojih je uslijedila posvetna molitva kojom se ističe odluka da se crkva zauvijek predaje Gospodinu uz molitvu za njegov blagoslov. Potom je nadbiskup izlio svetu krizmu na sredinu oltara i na njegova četiri ugla te je pomazao oltar, a nakon toga uslijedilo je pomazivanje stijena crkve te kađenje oltara, stijena crkve i naroda. Bogoslovi su zatim prinijeli oltarnik te svijeće i cvijeće, a nadbiskup je upalio svijeće kod oltara. Nedugo zatim upaljena i sva svjetla u crkvi te je uslijedilo euharistijsko bogoslužje, a ministranti su na oltar prinijeli darove za slavljenje Gospodnje žrtve.

Nakon svete pričesti blagoslovljeno je i pokađeno novo svetohranište, a prije kraja misnoga slavlja prisutnima se obratio župnik fra Josip koji je pozdravio sve po redu i časti te predstavio povijest gradnje crkve sv. Nikole čiji je kamen temeljac blagoslovljen 1973., a vjeronaučnu dvoranu, današnju kriptu, blagoslovio je mons. Frane Franić 1974. godine. Slaveći 50 godina od toga događaja, a prisjećajući se 22. srpnja 1997. kada je mons. Ante Jurić blagoslovio crkvu kako bi u njoj započela misna slavlja, upriličena je i ova posveta, podsjeća župnik. Potom je zahvalio akademskoj kiparici Lindi Milić Kršnjavi koja je izradila svetohranište, kamenoklesaru Zdenku Galiću te svima onima koji su uzveličali ovo misno slavlje. Na kraju je zahvalio nadbiskupu Križiću što je predslavio ovo slavlje i što im je uputio pastirsku riječ te poručio, citirajući riječi sa slavlja iz 1974., da bi „nova crkva trebala biti navjestiteljica novih vremena za Vinjančane, nadamo se kako će Gospodin blagosloviti njihova nastojanja“. Na kraju je pozvao župljanke da nadbiskupu uruče prigodne poklone na kojima je nadbiskup zahvalio i podsjetio prisutne župljane kako ulaze u povijest jer je posveta crkve i oltara u budućnosti blagan za župu i mjesto. Zahvalio je svima koji su na bilo koji način pridonijeli u gradnji crkve, a onda zazvao Božji blagolov na ovaj kraj, cijeli župnu zajednicu. Župa Vinjani danas ima negdje oko 2850 stanovnika, a župa, posvećena sv. Roku, osim najmlađe crkve sv. Nikole ima i župnu crkvu sv. Roka te još dvije filijalne crkve sv. Ante i sv. Kate.