Susret splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolite Zdenka Križića i vrhovne predstojnice Školskih sestara franjevki Krista Kralja s. Veronike Verbič, upriličen je u utorak, 22. listopada 2024., u Nadbiskupskom Ordinarijatu u Splitu.

Predstojnica Verbič posjetila je nadbiskupa Križića u pratnji provincijske predstojnice s. Lidije Bernardice Matijević u sklopu svoje kanonske vizitacije zajednica Školskih sestara franjevki u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji gdje je već pohodila samostane sestara u Glagoljaškoj ulici u Splitu, na splitskom Dobrom, u Kaštel Lukšiću i u Sinju a preostaje joj još pohoditi zajednicu na splitskom Lovretu, kao provincijskom središtu, i u Imotskom. Predstojnica pohodi redovničke zajednice splitske provincije u Republici Hrvatskoj od 3. listopada do svetkovine Krista Kralja, 24. studenoga. Za vrijeme vizitacije s. Veronika osobno razgovara sa svakom sestrom, upoznaje zajednicu, apostolat i ustanove u kojima sestre rade.

Predstojnica Verbič upoznala je oca nadbiskupa s trenutnim stanjem u zajednicama Školskih sestara franjevki Krista Kralja u Hrvatskoj, a nadbiskup Križić joj je zahvalio za djelovanje sestara i poželio im mnogo uspjeha i Božjeg blagoslova u daljnjem radu.

Foto: Danijela Musulin

Školske sestre franjevke došle su iz Maribora u Split 14. listopada 1904. godine na poziv splitskog biskupa Filipa Franje Nakića kako bi preuzele samostan franjevačkih trećoredica, zvanih picokare, uz crkvicu sv. Ciprijana koja se nalazila na vrhu Bosanske ulice, i posvetile se odgoju ženske mladeži u gradu. Bavile su se uglavnom izradbom i popravkom crkvenoga ruha te pletivom. Godine 1905. uspijevaju otvoriti školu ručnog rada i šivanja za djevojke. Nažalost, kratko je djelovala, zbog neprikladnosti prostora. Iako u skromnim uvjetima, sestre su godine 1908. počele s poučavanjem njemačkog jezika i ručnog rada, sve to u okviru ideje o osnivanju Djevojačke škole poljodjelstva i kućanstva, koja će se ostvariti tek izgradnjom samostana na Lovretu.

Zajednica doživljava razvoj i postaje poznata osobito nakon izgradnje samostana na Lovretu u Splitu 1914. godine i otvaranja Djevojačke škole poljodjelstva i kućanstva, prve škole takve vrste u Dalmaciji. Prva filijala izvan Splita bila im je Imotski, a nakon toga i u Sinju, gdje su prije nekoliko godina proslavile stotu obljetnicu postojanja i djelovanja. Poslije Drugoga svjetskog rata, kada su se političke okolnosti izmijenile, sestrama je prvobitno djelovanje – odgoj i obrazovanje – bilo onemogućeno, te sve više preuzimaju vođenje domaćinstva u redovničkim i crkvenim ustanovama kao i rad u bolnicama i domovima za starije i nemoćne osobe. Šezdesetih godina prošloga stoljeća sestre počinju katehizirati i voditi crkveno pjevanje u župama. U to vrijeme s našim sunarodnjacima sestre odlaze i u Njemačku, te djeluju kao pastoralne suradnice u hrvatskim misijskim središtima. Godine 1974. otvaraju i misijsku postaju u DR Kongu, tadašnjem Zairu, gdje su se posvetile odgojnom i socijalnom djelovanju među najsiromašnijima. Posljednjih godina sestre u Kongu posebnu brigu posvećuju odgoju novih članica – sestara Kongoanka. U samostanu na Lovretu trenutno borave dvije sestre iz Konga: s. Theresitte Nshobole Mufuliru i s. Giséle Cirhuza Baciyunjuze, studentice treće godine Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Sestre su uvijek išle onamo gdje su mogle služiti narodu i Crkvi. Sestre djeluju na 2 kontinenta u 20 zajednica: 14 zajednica u Hrvatskoj, 2 zajednice u Njemačkoj, 4 zajednice u DR Kongu.