U sklopu korizmene rekolekcije svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije, koja je upriličena u srijedu 8. ožujka u Marijanskom svetištu Vepric, euharistijsko slavlje predvodio je mons. Želimir Puljić, apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije. Tom je prigodom u propovijedi nadbiskup govorio o svećenicima kao navjestiteljima Riječi, djeliteljima svetih Tajna i odgojiteljima naroda Božjega. Svoj je govor započeo mišlju blagopokojnog Benedikta XVI. koji je učiteljski govoreći o svećeničkoj službi kazao da „svećenici imaju biti stručnjaci i posrednici za Božje stvari“.

„Kad ljudi dolaze u crkvu i mole se, kleče u ispovjedaonici ili traže razgovor i savjet, oni zapravo žele susresti Krista i čuti Božji glas. Zato je uzvišeno poslanje svećenika jer ono izvire, raste i oblikuje se na božanstvu vrhovnog Svećenika, Isusa Krista. Stoga je papa Benedikt uz 150. obljetnicu rođenja sv. Ivana Marije Vianneya proglasio Svećeničku godinu. Bilo je lijepo na završnom slavlju biti na Trgu svetoga Petra u dosada najvećoj koncelebraciji u povijesti svećenika, biskupa i kardinala s Petrom naših dana.“ Nadbiskup je naglasio da svećenička godina nije bila neki spektakularni događaj, usmjerenje na siromašnog i poniznog župnika iz Arsa poticaj je na obnovu svećeničke duhovnosti i identiteta, te učvršćenje svećeničkoga bratstva, kako bi svećenici postali svjesni milosnoga dara koji predstavljaju za Crkvu i svijet. Tom posebnom godinom, nastavio je mons. Puljić, „Crkva je odala priznanje službenicima oltara za njihov apostolski rad, samozatajno služenje, ljubav i vjernost Kristu koji ih je po imenu pozvao, odabrao i poslao u svijet koji nažalost bježi od Boga. A da bi ustrajali pred opasnim strujama, te bili i ostali neporočni u istini i u borbi za dobro, papa Benedikt je naveo trostruko sredstvo na tom putu: Euharistija, osobna i zajednička molitva te trajna izobrazba.“ U kontekstu spomenutih sredstava mons. Puljić je pozvao svećenike da razmotre trostruku službu koju Crkva povjerava svećenicima: munus docendi, santificandi et regendi.

Svećenici su u prvom redu navjestitelji i tumači Riječi

„Prije uzašašća na nebo Isus je odredio apostolima neka 'idu i učine sve narode njegovim učenicima…' (Mt 28, 18-20). Svećenici su primanjem svetog Reda postali 'glasnici vjere', pa imaju zadaću propovijedati i evangelizirati (munus docendi)“, kazao je nadbiskup dodavši: „Brojna su područja i načini gdje mi to činimo: od propovijedi, kateheza, predavanja i poruka do naših osobnih susreta, dopisa, pisama, članaka, javnih i privatnih nastupa. Kao zauzeti učitelji vjere tražit ćemo kršćanske obitelji za suradnju u evangelizaciji jer roditelji su prvi vjerovjesnici svojoj djeci i nitko kao oni ne može tako umješno i spretno prenijeti klicu vjere svojoj djeci.“

Svećenici su djelitelji svetih Tajna i posvetitelji puka Božjega

Svećenici nisu samo navjestitelji Riječi Božje, već i djelitelji svetih Tajna koje ih uvode u misterij, nastavio je mons. Puljić istaknuvši da su sakramenti, posebice Euharistija, središte svete liturgije, pa nije svejedno kako se slave. Zato Petar upozorava: „Starješine među vama opominjem…, budite uzor svome stadu“ (1 Petr 5, 1;4). „Kao djelitelji svetih Tajna i posebice slavitelji Euharistije, svećenici su pozvani izgrađivati svećeničko bratstvo i njegovati i čuvati vjerničko zajedništvo. To je osobito potrebno danas u svijetu shizofrenih podjela. Svećenička služba nezamisliva je bez 'ekleziologije zajedništva', koja je konstitutivni dio Crkve. Stoga su svećenici pozvani biti promicatelji zajedništva u kleru i u narodu. Sv. Ivan Pavao II. u pobudnici 'Ulaskom u novo tisućljeće“ (2001.) dao je zadatak: 'Učiniti Crkvu domom i školom zajedništva.' Zajedništvo ipak ne dolazi činom rađanja ili ređenja. Prostore zajedništva valja stvarati na svim razinama: među svećenicima, redovnicima, crkvenim pokretima i cijelim pukom Božjim.“

Svećenici su voditelji zajednice, odgojitelji puka i brižni upravitelji crkvenih dobara

Mons. Puljić je podsjetio da biskup predaje đakonu evanđelje uz riječi prekrasnog tropleta koji može služiti kao ispit savjesti: „Primi Kristovo evanđelje kojem si postao glasnik. Vjeruj u ono što čitaš, što vjeruješ naučavaj, a što druge učiš, to i živi.“ A svećeniku kod ređenja predajući darove kaže: „Primi darove što ih sveti narod prinosi. Budi svjestan onoga što radiš. U djelo provedi ono što obavljaš i život svoj suobliči otajstvu križa Gospodnjeg.“ S tim u vezi je nadbiskup naglasio da „u ovoj korizmenoj obnovi želimo dublje razmišljati o zadacima koje smo dobili svetim ređenjem. Tada smo bili pozvani 'biti predvodnicima povjerenih zajednica i upraviteljima povjerenih dobara.' Stoga, u prigodi primanja župe ili službe u Crkvi svećenici polažu Ispovijed vjere i Zakletvu o vjernom upravljanju dobrima, a to je upravljanje različito od svjetovnog.“ Istaknuo je da svećenici nisu „direktori poduzeća“, niti „stečajni upravitelji“, nego odgovorni upravitelji koji upravljaju povjerenim dobrima srcem dobrog Pastira i traže „slavu Božju i spasenje duša“. „Dok srcem dobrog pastira idu tražiti što je izgubljeno, oni se ne boje 'razobličavati iskrivljene antropologije' i zavodljive ideologije koje šire poluistine o Bogu i čovjeku. Uvijek smo blizu ugroženih, onih na periferiji, kako bismo mogli davati svoj 'glas onima koji glasa nemaju'. Nikada se ne umaraju boriti za život i dostojanstvo čovjeka.“

Nedostojni sluge kojima je ukazano veliko povjerenje

U zaključnim mislima nadbiskup Puljić ističe kako se svećenička služba ne iscrpljuje u vršenju trostruke službe: docendi, santificandi et regendi. „Čitavim svojim bićem mi smo i znak i sakrament, uzor i poticaj svome stadu. Život nam se odvija u sjeni Krista koji prihvaća svoj križ i nosi ga do kraja. Kao vjerni učenici svoga Učitelja prepoznatljivi smo po našoj zaljubljenosti u križ i evanđelje Isusa Krista, te po našoj neuvjetovanoj ljubavi prema narodu koji čezne za spasenjem. A to se mjeri dimenzijama srca koje se očituje u susretljivosti, blagosti i dobroti, kao i u poniznosti i svijesti kako smo nedostojni grješnici kojima je ukazano veliko povjerenje i milost neba. Iako nas ponekad mogu shrvati brojne obveze i uznemirujuća pitanja, tješi nas Pavlova misao 'dosta vam je moja milost' (2 Kor 12,9). Tješi nas i njegov savjet učeniku Timoteju: 'Ti, Božji čovječe, bij plemenitu bitku vjere… i sve to vrši neporočno i besprijekorno do dolaska našega Gospodina Isusa Krista!“ (1 Tim 6,11-14).“ Mons. Puljić podsjetio je na riječi upućene jednom mladomisniku da ne zaboravi na tri ljubavi: Euharistiju (koja izgrađuje Crkvu), Mariju (koju nam je Isus ostavio za majku) i ljubav prema Svetom Ocu.

Na kraju svoje propovijedi nadbiskup Puljić poziva svećenike da pred apostazijom, koja je zahvatila dobar dio sekulariziranog svijeta, nasljeduju Krista, koji ih poziva da oduševljeno propovijedaju i posvećuju, te savjesno upravljaju onim što im je povjereno. „Božjim promislom u ovom času dodijeljena nam je odgovorna i sveta zadaća sabirati, upućivati i odgajati vjernike ove časne Splitsko-makarske Crkve. Stoga, s apostolom Petrom ponovimo u ovom Gospinom svetištu izraze povjerenja: 'Na tvoju riječ, Gospodine' (Lk 5,5). Na tvoju riječ, Isuse, želimo služiti evanđelju, biti nositelji nade i djelitelji svetih otajstava. Ti si nas odabrao i pozvao još iz utrobe majke naše i poslao svjedočiti za tebe. Udijeli nam vjeru, snagu i svijest kako možemo sve 'u Tebi koji nas jačaš' (Fil 4,13). Blagoslovi nas i posveti da budemo dostojni navjestitelji Tvoje Riječi i djelitelji svetih Tajna, zauzeti odgojitelji povjerenog puka, te odgovorni upravitelji Božjih dobara. Tako neka bude. Amen.“