Splitske Školske sestre franjevke Krista Kralja proslavile su Dan svoje provincije i svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak 24. lipnja, svečanim misnim slavljem kojeg je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Dražen Kutleša. U koncelebraciji bilo je nekoliko svećenika, sestre su čitale liturgijska čitanja, a proslavljeni su i redovnički jubileji nekolicine sestara.

Šezdesetu obljetnicu redovničkog života proslavilo je jedanaest sestara: s. Judita Čovo, s. Vinka Čovo, s. Sidonija Radić, s. Marijana Rimac, s. Mladena Runje, s. Mira Kamber, s. Lucija Lagator, s. Sebastijana Stanić, s. Margareta Marušić, s. Andrijana Marušić i s. Leonita Tabak. Pedeset godina od ulaska u novicijat slavile su: s. Mislava Prkić, s. Ljubica Bilobrk, s. Pavlimira Šimunović, s. Kruna Plazonić, s. Blagoslava Lončar i s. Ilijana Pripušić. Iako ovom misnom slavlju nisu prisustvovale vrijedno je spomenuti i sestre koje slave jubilej od dvadeset i pet godina redovničkog života, a to su: s. Luca Petrović, s. Diana Dolić i s. Magdalena Višić.

Na početku homilije nadbiskup Kutleša izrazio je bliskost sa sestrama te čitavom njihovom Provincijom – sestrama koje slave jubileje, bolesnim sestrama te pozvao na molitvu za sve pokojne pripadnice njihove Provincije. Pojašnjavajući Presveto Srce Isusovo, nadbiskup se pozvao na papu Franju koji je u jednoj homiliji, prigodnoj za ovu svetkovinu, rekao da je lakše ljubiti Boga nego dopustiti da nas On ljubi te istaknuo da ćemo Gospodina najviše ljubiti upravo ako mu otvorimo svoje srce i pustimo da nas ljubi. Parabola o izgubljenoj ovci pokazuje da je Bog milosrdniji od ljudi jer joj se raduje, a ne osuđuje ju kao ljudi te nas ujedno uči mnogo toga o naravi Božje ljubavi koja je, u prvom redu, osobna ljubav. To vidimo u činjenici da pastir, odnosno Bog, ne odlazi na odmor, drugim riječima ne može bit sretan, dok ne pronađe onu jednu ovcu koja se izgubila. Nadalje Božja je ljubav strpljiva budući da Bog ne okrivljuje nerazborita čovjeka kao što to čine ljudi, već svoj život stavlja na kocku i ljubi ovakvoga čovjeka koji sebe, a ne druge, krivi za svoj grijeh i žali zbog njega. Ova parabola pokazuje i to da je Božja ljubav ona koja traži, a ne čeka da se ovca vrati i to je posebno vidljivo u događaju Isusa Krista. „Bog nije zadovoljan čekanjem da se ljudi vrate kući, on izlazi potražiti ih ne gledajući koliko to košta“, podsjeća mons. Kutleša. Odlika Božje ljubavi je i to da se ona raduje grešniku koji joj se vraća te ga štiti i spašava. Naime „lutalicu čini mudrim, slabog jakim, grešnika čistim, zarobljenika grijehom slobodnim i svetim te poražena u kušnjama pobjednikom“.

Papa Benedikt XVI. u svome govoru o ovoj svetkovini ističe da je srce, biblijski gledano, središte osobe i da u srcu otkupitelja štujemo Božju ljubav prema čovječanstvu i njegovo beskrajno milosrđe. Slavljenje ove svetkovine je klanjanje srcu koje se za nas do kraja predalo i koje je bilo za nas probodeno. „Poziv koji dolazi od ovoga važnog blagdana prije svega je poziv na euharistijsko klanjanje, koje je najbolji izraz štovanja srca Isusova, jer je u svetoj euharistiji Isus doista prisutan i svakome od nas nudi svoje srce, svoju milosnu ljubav“, ističe nadbiskup te poziva da se vratimo Iskonu i dopustimo da nas Bog ljubi te mu odgovorimo sinovskom ljubavlju. U zaključku homilije mons. Kutleša, na tragu svetog Josemarie Escrive, poziva da, kako bismo shvatili što je to Srce Isusovo, budemo vjerni i ponizni jer ćemo jedino tako pronaći mir našem srcu koje je nemirno dok se ne smiri u Bogu.

Euharistijsko slavlje pjesmom je animirao zbor sestara uz orguljašku pratnju provincijalke, s. Lidije Matijević. Po završetku mise uslijedilo je fotografiranje slavljenica s nadbiskupom, a nakon toga prisutni su se okupili oko zajedničkog obiteljskog stola.